Sredinom 2019. počeli su mi ozbiljni problemi s mojim PC-ijem koji je još nekoliko godina ranije stalno imao težave, no nekako se održavao na životu stalnim resetiranjem Windowsa, a bio je tu i još jedan veći problem: uslijed klimakterija izgubio sam volju za pisanjem, u meni su se počele dešavati mnoge psiho-zdravstvene promijene, gubio sam interes za svašta, danima sam provodio bezvoljno gledajući filmove i poput programiranog robota odlazio na posao. Taman je Matej realizirao ponajbolji gitaristički album "Krajnc pričakuje obisk z najvišje inštance" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29404 i kad sam očekivao vrlo sličan naredni rad, jednostavno me vrelina ljeta uz sve spomenute tegobe koje sam proživljavao ostavila pasivnim na narednih 20-tak albuma koje je izbacivao nevjerojatnom brzinom. Premda sam ih uredno dobivao od Zdene Franjića i pohranjivao ih na PC, čak nisam imao niti volje da ih slušam, a kad i jesam, nisam ništa shodno mogao da pišem o njima jer sam smatrao, a i osjećao ogromnu prazninu. Nije u meni bilo nikakvog entuzijazma, elana, poleta, čak sam i redovite tekstove koje sam čitavo 21. stoljeće objavljivao na Terapiji znao zaobilaziti; znalo mi se dešavati da po tjedan ili mjesec dana ne napišem niti jednu recenziju, sve dok mi Matej nije poslao autobiografsku knjigu "Od Studencev do Nove vasi" www.terapija.net/literatura.asp?ID=29950 koja je mnogo toga promijenila u mojoj percepciji, a i potakla me da se ponovno prihvatim analiziranja njegovih radova. No, i to je trebalo sačekati u meni i od mene. Nije se bilo samo tako jednostavno nakon inercije i lijenosti ponovno prihvatiti pisanja, a kad sam ponovno počeo, eto ti vraga - krepao mi PC sa svim podacima zabilježenim na njemu. "Đoli gud" mu je bio tek 5. po redu album u 2019., a ja do konca godine i dobrog dijela 2020. ama baš ništa nisam zucnuo o Mateju što je možda čak i dobro ostavivši ga skoro punih godinu dana postrance. Tim više mi je ovaj album nakon novog preslušavanja u 2021. godini otvorio neke sasvim drugačije poglede kada sam se ozbiljno prihvatio vraškog zanata da recenziram ama baš sve njegove albume. Ovdje se tako nakon sjajnog prethodnika pronašao u ponovno eksperimentalnoj fazi istraživanja mogućnosti gitarskih reverba s mnogo samplova, a valja dodati da je ovakve rezonantne zvukove klesao još tijekom 2018., te ih pokušavao konvertirati i u neke nemušte radove pod imenom Matt Kaye. Također, ovdje vokalna interpretacija ima uglavnom linearne putanje spajanjem neo-folk obrazaca s mnoštvo utjecaja Bon Iver i Fleet Foxes, te rašpanjem minimalističkih gradacija s psihodeličnim efektom postignuta je ta hipsterska špaga priklonjavanja ovakvom indie/neo-folk trendu, bolje rečeno post/ neo-folku.



Prve 4 teme, od atmosferično-ambijentalne "Kaj bo rekla baraba s telekastrom" pojačane pozadinskim harmonijama poput syntha, zatim "Imam dve vprašanji. Prvo..." s pratećim samplovima staccato bendža, pa turističke zafrkancije "Ko boš prišla na Bled" uz dodatak 'vrtirep'-folk limenog bubnja i graktanja ptičurina, te nekako najprijemčljivija i najmelodičnija "Plišasta raca svetuje" s najrezonantnijim zvukovima i pošalicom na Cune Gojkovića kao meteorologa su sasvim tipične lo-fi skladbe u kojima se humoreskama obraća na trend. "Preokupacija s svetovnimi problemi" je jedina uz pratnju nešto naglašenije ritam-mašine, a u njoj se nalazi i esencija čitavog albuma 'Jolly Good, bo dejal znan glas' u kontekstu političke neinventivnosti 'kdo bo predsednik banana republike? Jaz! Kdo mi bo gobec razbil? Alex Bass!'. Kratka folk zvrkarija "Melba Montgomery in njen hribni avtomobil" uz laid-back digeridooa otpjevana je dječjom intonacijom za prvi razred osnovne škole, a i dječjeg vrtića, samo poetika nimalo nije bezazlena; ekološka je i angažirana, usmjerena na uništavače prirode i zagovornike hibridne prehrane. Najdulja "Kratek opis principa uporabe vislic v 21. stoletju" od punih 7 minuta je jedna od rijetkih elektronskih dark-wave/ synth-wave skladbi u ovoj fazi karijere. S elektronskim basovima i repetativnim efektima može se pridružiti prvoj struji elektronike iz sredine 70-ih, dakako ovdje je i blago noiserska gitara u bitnoj funkciji, a lirika je prožeta uvrnutom pričom s radio-drama fluktacijom o klošaru s dlakavim nogama kome gospođa u autobusu ponudi britvicu nakon čega slijedi abnormalan zaplet: britvica je sasvim lako, oružje terorista, pa se tu umješaju Agatha Christie, Hercule Poirot, Fats Domino i prisjećanje na 3. A razred u Osnovnoj školi Lava u Celju i prijetnja s vješalima za nećudoredno ponašanje. Epilog stiže u iščašenim vokaliziranjima posljednje "Vse je to lepo in prav" s osvrtom na društvena shvaćanja oko bitnih problema u kojima se smatra da je lijepo biti funkcionalno bogat i hrabar, te podviti rep među noge i kidnuti na vrijeme kad prigusti.

Zanimljiv album, doduše tananiji od prethodnika po mnogo toga u zvučnoj sferi, ali ima bitne odlike sjajne komike s obaveznim zavitlavanjem društvenog i ljudskog svjetonazora.

Naslovi: 1.Kaj bo rekla baraba s telekastrom, 2.Imam dve vprašanji. Prvo..., 3.Ko boš prišla na Bled, 4.Plišasta raca svetuje, 5.Preokupacija s svetovnimi problemi, 6.Melba Montgomery in njen hribni avtomobil, 7.Kratek opis principa uporabe vislic v 21. stoletju, 8.Vse je to lepo in prav

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/03/2021