Ironično, ovaj kraći EP je objavljen još u proljeće 2020., te je jedno od rijeđih izdanja koje nije objavio za Slušaj najglasnije, a ja ga nisam recenzijama pratio gotovo čitavu godinu jer sam imao kuršlus s PC-ijem, red je da to nadomjestim po nekakvom redu.

U samo 4 pjesme ovdje Matej ispreda vrlo konciznu priču o prvom valu Covid-19 koristeći elektronski post-industrial/ neo-folk dekor u uvodnoj "Kaj pa jaz, ki ves čas suho kašljam?" s minimalističkim elektronskim pasažima nalik na ambijentalne radove Chris Cartera (ex-Throbbing Gristle), oboružava se klasičnim amplificiranim stilom s psihodeličnim lo-fi backgroundom u narednoj "Grem na kavo", pa ode u elektro-akustiku "Odvisno je od vremena" i završni, vrlo moćan noise-blues "Covid-19 blues #2" (kaj je bio i #1?, nisam znao...). Uz vrlo dobro sklepanu glazbu kakvu prakticira bez ikakvih problema i u njoj se snalazi čak i bolje nego rodonačelnici noise i eksperimentalne rock glazbe jer redovito pazi na harmoničnu ugođenost bez naglih de-kompozicijskih fraktura, kao i uvijek, lirika je mu je besprijekorno pogođena, ovaj puta socijalno realna i upotrebljiva bez ikakvih suvišnih metafora koje znaju zbunjivati umjetničkom osebujnošću skokova s percepcije na percepciju. Sad ću kao rijetko do sada njegove tekstove prevesti na hrvatsko-srpski jer se tiču svih nas, a imaju jasne poruke, evo u drugom, daleko opasnijem valu Covid-19.

"Što je samnom koji stalno kašljem na suho?":

'Sićušni organizmi prolaze kroz zrak,
kroz ražanj ostaci cigareta.
Ako kašljete suho, možda ste zaraženi
s virusom koji je paralizirao svijet.

Što je sa mnom koji stalno kašljem na suho?
Moji bronhi ne vrijede pet para.
Što je sa mnom, koji stalno kašljem na suho,
u braku duže nego što su bili Dylan i Sara?

Dezinficijensi, dezinficijensi na zidu kažu,
što je trulo u zemlji Danskoj.
Imam malo hrane, otkazao sam putovanje u Akvileju,
koferi su Bogomilovi. Sabotaža.

Što je sa mnom koji stalno kašljem na suho?
Moji bronhi ne vrijede pet para.
Što je sa mnom, koji cijelo vrijeme na suho kašljem,
u braku duže nego što su bili Dylan i Sara?'

"Idem na kavu":

'Idem na kavu, u međuvremenu te pljunem,
daj mi više šećera u kavi!
Hvatam se za kvake, pljunem na njih,
Navečer imam privatnu zabavu.

Zdrav sam, zdrav sam kao dren,
svaki dan, svaki dan izlazim.

Rolling Stonesi, dođite svirati,
Elvis, pojavi se među fanovima.
Dođi na kavu, stari susjed,
kako ste, dragi poslodavci?

Zdrav sam, zdrav sam kao dren,
svaki dan, svaki dan izlazim.'



"Covid-19 blues":

'Zrak je čist,
nigdje nema nikoga.
Zrak je čist,
nigdje nema nikoga.
Želim pune kafiće,
Želim biti među ljudima.

Ja isto
Moram preživjeti.
Ja isto
Moram preživjeti.
Ljudi, rukujte se,
daj si obećanje!

Volim lijepo,
Volim biti uredan.
Volim lijepo,
Volim biti uredan.
Pjevam si: sjaj, sjaj sunašce, sunašce: zašto bih uopće trebao sjajiti,
ako više nitko ne želi izaći?!

Planinarske kolibe,
saune, teretane.
Planinarske kolibe,
saune, teretane.
Zrak je čist,
nigdje nema nikoga.

Crtaju me
poput nekakve lopte.
Još ne mašu,
još uvijek ne tražite ...'

Ovo je jedna od jednostavnijih Krajncovih lirskih zgodbi, a traje svega samo 11 minuta u kojima je sažeo osnovne parametre Covid-19 krize odmah u trenutku kad je pandemija počela. Naravno, tu su i oni njegovi nezaobilazni momenti ironije koji su i glavni faktori njegovog kreativnog univerzuma po kome je jedinstven ne dajući mnogo strvinarima, kojih iznenađujuće još uvijek nema, da blate njegov lik i djelo iz čistog razloga jer nije popularan, a to je baš dobra stvar u kreativnom aspektu nakon 200 objavljenih albuma. Mnogi su se zaustavili nakon prvog ili drugog, pa ih strefio neki subjektivni kritički osvrt s padom popularnosti. Umjetnost se ne radi kao biznis, umjetnost se radi s voljom i bez ikakvih tretmana. Iz inspiracije, a ovo je više nego prava inspiracija Mateja koji praktički u sekundi može smisliti i snimiti novo djelo.

Naslovi: 1.Kaj pa jaz, ki ves čas suho kašljam?, 2.Grem na kavo, 3.Odvisno je od vremena, 4.Covid-19 blues #2

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/10/2020