U ono sretnije vrijeme, taman prije prvog vala Covid-19, koncem siječnja 2020. objavljena je ova zbirka poezije (za samozaložbu Čeljust) koja se nastavlja na podulji zavičajni opus posvećen Celju. Ranije su to bile "Celjske balade" (2019) i "Vsakdanjost" (2003) kao poetska djela, a i poneki albumi koji su bili križ-kraž povezani s vrlo sličnim fabulama.

"Vsakdanjost" je bila zbirka u kojoj je obuhvaćen put pješačenja iz predgrađa Lava u kome je živio do centra grada, a ovdje je obrnuti putopis, nazovimo ga tako. Matej se kroz povijest, bilo onu koje se sjeća ili kakvu zna prema pričanjima i dokumentaciji kreće od centra prema Lavi. Imao sam prilike jednom posjetiti Celje, ha, pa skoro šetajući točno od željezničkog kolodvora do Lave u jedno lijepo ljetno nedjeljno jutro vjerojatno prolazeći pored lokacija koje se ovdje opisuju, ali to je bilo podosta davno i mnogo toga sam zaboravio. Nego, iz spomenute zbirke uglazbljeno je 10 pjesama, a to je redovito izazovno u Matejevom pristupu. Kako su svi izabrani stihovi 'odležali' svoj vijek, tako su s vremenom sazrijevali u tom kompozitorskom nahođenju i mogućnostima na koje ih je adekvatno interpretirati. Tako se ovdje služi kombinacijama autorske radio monodrame teatralnim sricanjem stihova u uvodnoj "Železniška postaja bi tudi imela vodne vrelce, ne vemo pa še, ali je to legitimno" potkrijepljenoj i odjecima topota vožnje po željezničkim šinama, malo konkretnije zasvira i balade (country "Krajnc igra v hotelu Evropa, aretirajo ga brez opozorenja", "Ebenezer Scrooge se v zvezdi ustavi na ohridskih rezinah. Ko jih noče plačati, poklicejo Krajnca, da ga prešiba"), koji puta eksperimentira sa zvukom ("Prešeren vstopi v peko, pomeri gležnarje", "Ena kepica za Bakijevića, ena za mamico (kdor jo ima, je kakor zarja)" u rock elanu). Pa se malo duhovito zajebava u temama "Radijska igra (mogoče aktualna, vsekakor pa brez sponzorjev, vsaj zainteresiranih)" i "Kriminalist pred turško mačko je voščen, Boženka", a što je točno smjerao s temom "Alan Ford je imel osem žena. Ena je živela v Ojstrici", eh, oh, velika je zagonetka jer stihovi sjetno evociraju na vremena kočijaša i konjskih potkova koje su danas zahrđale.



Da bi dao simbolično duhoviti pečat, na završetku ovog albuma je izveo kratki 'izvod' "Ste rekli Celje? Slišal sem Celje!" zboreći da svako jutro pozdravlja srednji vijek budući da Celje nema nikakav javni prijevoz, do centra grada i nazad valja preboljeti Griže, malo dalje, par kilometara udaljeno selo sa zapadne strane kad se ide iz Ljubljane u Celje. Uglavnom, kroz ovakav koncept je u velikom polukrugu zaobišao klasično bezeciran 'pop' format kompozicija, album stoga nema niti jedan 'hit', ali je zato osebujan poetsko-glazbeni prikaz njegovog zavičaja na dokumentarističko-satiričnoj bazi s eksperimentalno dovitljivim gabaritima.

Naslovi: 1.Železniška postaja bi tudi imela vodne vrelce, ne vemo pa še, ali je to legitimno, 2.Krajnc igra v hotelu Evropa, aretirajo ga brez opozorenja, 3.Prešeren vstopi v peko, pomeri gležnarje, 4.Ena kepica za Bakijevića, ena za mamico (kdor jo ima, je kakor zarja), 5.Ebenezer Scrooge se v zvezdi ustavi na ohridskih rezinah. Ko jih noče plačati, poklicejo Krajnca, da ga prešiba, 6.Radijska igra (mogoče aktualna, vsekakor pa brez sponzorjev, vsaj zainteresiranih), 7.Kriminalist pred turško mačko je voščen, Boženka, 8.Alan Ford je imel osem žena. Ena je živela v Ojstrici, 9.Če pogledam pri železnici levo, potem z desne pride vlak in reče bonk!, 10.Ste rekli Celje? Slišal sem Celje!

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/05/2021