Na posljednjih nekoliko izdanja Matej se potrudio da na omote cd-ova priloži kompletne tekstove što umnogome pojednostavljuje percipiranje njegovog izuzetno bogatog, nadarenog, talentiranog i redovito konkretnog konceptualnog pristupa svakom albumu. Više se ne treba prilikom preslušavanja istih svako malo zapitkivati 'što je točno rekao ili otpjevao', sada je sav libreto ispred slušatelja da stvori definitivnu misao o cjelini predočenog opusa koji je ovaj puta zbirka raznoraznih sličica, zgoda i nezgoda kojekakvih sporadičnih likova, marginalaca, pasivnih promatrača, frustriranih ljubavnika, mrskih kritičara, entuzijastičkih potepuha, lumpenproletera...
Svi ovi epizodisti uronjeni su u svoja stvarna okružja; nadobudni "Nihilist" za stol svoje majke koja mu reže šnitu nihilistički crnog kruha, mornar "Kreten" na svoju lađu ribajući palubu u iščekivanju novog smaknuća vješanjem na jarbol, imaginarni šljaker-zidar (da se ne pomisli 'mason' ili 'slobodni zidar') u "Nimam potrpljenja (part 2)" pored metaforičkog zida s kojeg neprestano padaju cigle, frustrirani ljubavnik lamentira "Draga, priznaj" o aferi bivše ljubavi s novim priležnikom u liftu nakon romantične večere, dok su u tri pjesme uključene mase ljudi predstavljajući onaj bolni vapaj i očaj nacionalne svakodnevnice što nervira živce već s najbanalnijim sitnicama od neprimjetne malograđanštine, stalnih prigovora, neželjenih poštanskih pošiljaka ('iščemo škarje, odpiramo, nismo si na ti s svetom/ škarje zabijemo v mehanizme ur, da bi ustavili čas', "Klavstrofobija"), sve do odlijeva intelektualaca koji bježe glavom bez obzira iz ove vukojebine ("Beg možganov") i satirične alegorije o čuvenoj operi "Traviata" da knjižica s libretom laže, te da prvi čin uopće ne treba uzeti za ozbiljno jer se u drugome sve dešava.
Ispričano iz više perspektiva i stanja raspoloženja, "Profil" kao album prikazuje opće rasulo duhovnog, intelektualnog, socijalnog i društvenog života. Svaka pjesma stoji zasebno čineći veoma ironičan splet omnibus fabule u kojoj su svi likovi pronašli svoja karikaturna obilježja u završnoj obradi "V soseščini" ("In the neighbourhood") Tom Waitsa, dakako prvorazrednim leksikom prevedenim na slovenski. Kao i uvijek, Matej se pobrinuo da glazbeni dio akustično-amplificiranog performansa obogati pozadinskim škripovima, sitnim eksperimentima s ponešto harmonija klavijatura, efektima, reverbima, a pjesme "Beg možganov" i "Kreten" s melodičnim legatima izdvajaju se idealnim predloškom za indie-rock hitove koje bi valjalo potkrijepiti bendovski jakim učešćem. Uostalom, da su sve ove skladbe popraćene klasičnom rock postavom jer su aranžirane u adekvatnim formatima bluesa, pa i neobičnih vokalnih auto-tune dodataka ("Draga, priznaj"), atmosferičnim uplivom u neo-folk ("Klavstrofobija") ili klasičnih balada kojima su katkad pridodani i kraći de-kompozicijski intervali, ovo izdanje od pola sata intrigantno sastavljene priče bi dobilo moćan rockerski izričaj na alternativnim temeljima. Šteta je što Matej samo štanca ovakve kantautorske akustare snimljene u principu tokom jednog dana (ovaj puta 18. veljače 2016.) a ima sve predispozicije da dobar dio opusa pretvori poput Zvonke Obajdin i njenog benda Svemir u čvrsti blues-rock s mnogo podžanrovskih supstanci. "Profil" bi u tom slučaju bio albumčina velikog dometa.