MATEJ KRAJNC: Mahagonij (Slušaj najglasnije, 2019)
Kad počne prva "Uvod h Krstu" s mračnim gitarskim amplificiranim distorzijama, podosta raskidanih i slobodnih, a spoken-word naracije predočavaju darkersku liriku, te pjesma k tome iznosi gotovo 11 minuta, odmah je evidentno da je Matej zakoračio u tamnu stranu neo-folka/ no-wavea poput Swans ili David Tibetovih Current 93, ajde i Death In June. Remek-djelo od skladbe već na samom startu…
Pogled na stražnji omot donosi jasne informacije: ovo je poezija France Prešerena, a na albumu je uglazbljeno, odnosno obrađeno još 5 autora, dok je u 4 teme potpisnik Matej. Nakon ovakvog vraško mračnog uvoda poželi se i sličan nastavak, međutim, eh, "Lastovka" (Robežnik-Jesih) je obična staccato balada, Menatrova "Zlata ribica" gotovo ambijentalka i tu se skoro pokvari sav početni dojam. Malo se situacija popravlja autorskim temama "Faktor jutra" i "Kam se skrijejo obupani ljudje", pa se švrlja s baladičnošću kakve ionako ima previše u asortimanu, a konac albuma su ponovno 3 obrade, ovaj puta slovenskih zabavnjaka Ote Pestnera i Marijan Smodeta, te velikog pjesnika Dragotina Ketteja iz razdoblja impresionizma i romantizma, no i one su daleko više podložnije 'komercijalnom' šmeku nego li strukturno izgrađenoj monumentalnosti uvodne teme.
Evidentan raskorak u kompozitorskom pristupu s kojim se pokušavao zadovoljiti i artistički i nekakav mainstream fah nije osobito korektan, barem ne prema iznimnoj Prešerenovoj poemi i dvije spomenute Matejeve autorske teme jer je ostatak suviše blijed, pa čak i sladunjav. Kad ne bi bilo te 3 odlične pjesme, ovo bi bio jedan klasičniji, odnosno standardan album smješten u prosječnosti. Ovako je samo prosječan s 3 iznimno kreativna pogotka koja mu i ne mogu donijeti neki osobitiji pomak.