Prva dva cover albuma "Psalmi iz daljave" (2014) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20183 i "Duše brez kraljev" (2016) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=25423 s obradama Leonard Cohenovih pjesama su bile interpretacije uspješnih, manje-više poznatih tema u kojima se Matej nije trudio vokalno imitirati svojeg velikog idola jer tada još nije imao potpuno razvijen mračan bariton-bas u nižim registrima. Sjajno je preveo njegovu poeziju na slovenski, otpjevao vrlo toplim i prijatnim glasom pokušavajući reducirati bariton, te je pri tome dodao i skoro pa novu dimenziju koja je fluktirala čak i bolje od originala kada se sluša, promatra i razmatra s aspekta slovenščine. Originalno naslovljen "Namerjen v plaz - pesmi Leonard Cohena, vol. III", ovaj album mu je bio 15. po redu u 2018. godini i neobjašnjivim sticajem okolnosti od objavljivanja (1. rujan/ september 2018.) nije došao do mene taman u fazi kada sam s guštom na Dugom Otoku za vrijeme godišnjeg odmora na plaži čitao njegov apstraktan, detektivski roman "Ceste so asfaltirane, Robin Hood pa plešast" (Bratstvo duša, 2018) www.terapija.net/literatura.asp?ID=28383 kojeg sam pročitao za samo dan-dva dobrano se i nasmijavši zgodama oko misterioznog Rufusa zvanog Skopuh. Jako dobro se sjećam tog godišnjeg odmora: moja draga i ja smo prije odlaska na more bili vjenčani kumovi na svadbi gdje sam popizdio na bend što je svirao, svirao i svirao, neumjereno je svirao svatovske pjesme, skoro pa narodnjake, a kako su mi se maligani oteli kontroli, posvađao sam se s tim muzikantima tražeći da barem neki qrac odsviraju u rock and roll maniru jer sam kum, pobogu, nisam tamo bio piflerski šonjo, u revoliranom stanju sam skinuo hlaće i pokazao im guzicu što je za jednu, naoko mirnu, pristojno umivenu, rečemo šminkersko-gospodsku zagrebačku svadbu u rodnom selu Franje Tuđmana (Veliko Trgovišče) bilo sablazno. Čak sam se i sa svojom dragom posvađao, izudarala me i izlemala, kako sam to mogao napraviti ispred njene velike familije u takvom trenutku slavlja, odmah drugi dan nakon svadbe smo otišli na Dugi Otok u Brbinj, nakratko smirili dojmove, čak sam napravio i interview s bendom Lice Mista/ Brižno Grilo s otoka Ugljana www.terapija.net/interwju.asp?ID=28392, kad smo se vraćali kući u Zagreb, a onda se definitivno posvađali u autobusu, prekinuli kontaktirati i komunicirati na jedan duži period, otprilike vrlo slične duljine kojom je tada Matej objavljivao albume od cirka 2-3 tjedna. Uh, kako sam bio bijesan na žene i njihovu intuiciju da sve mora biti po njihovim kriterijima. Divljao sam u sebi zbog nerazmjernosti i nesklada uobičajenog, mojeg punkersko/ hardcoreaškog underground stava kojeg ima i moja draga zbog kojeg i jesmo zajedno, te šminkerske tendencije da svadba mora biti strogo zacrtana pravilima i omeđena gabaritima koje ja nazivam seoska zabava s tužnim obrednim pjesmama za vjenčanja.



Leonard Cohen je, zna se, bio veliki macho, prijatan šminker bez mnogo glazbene originalnosti, ali je imao strašnu poetsku i vokalnu karizmu upravo za ovakve prigode zborivši o nesuglasicama, a Matej, kao da je znao, a uopće nije pojma imao, baš upravo u ovom periodu je realizirao ovaj, moram reći, sjajan album pun gorčine obradivši "Who by fire" iz 1974. ("Koga ogenj"), "A bunch of lonesome heroes" iz 1969. ("Nekaj osamljenih junakov"), "The avalanche" 1971. ("Plaz"), opravdano čudnovatu "Did I ever love you" ("Sem te sploh ljubil"), koja se trebala naći na prvom albumu, pa "There is a war", 1974. ("Vojna divja"), "Hunter's lullaby", 1984. ("Lovčeva uspavanka"), "A singer must die", 1974. ("Pevec, umri"), "Everybody knows", 1988. ("Ni ga, ki ne ve"), "Iodine", 1977. ("Jod"), "Story of Isaac" 1969. ("Izakova zgodba"), "You want it darker", 2016. ("Če naj bo temneje") i "Ballad of the absent mare", 1979. ("Ballada o izginuli prami"), pjesme koje nose depresivan teret ljubavi, gubitnika, neshvaćenog romantičnog buntovnika o nekakvom idealnom svijetu pripremajući ga za današnji apokaliptični teren.



Matejeva izvrsnost na ovome albumu je lijepa akustična staccato/ legato tehnika i pokušaj vokalne interpretacije prebacivanja u bas tonove, po prvi puta kad su Cohenove obrade u pitanju, koji puta mu to uspije poput "Koga ogenj", koji puta ide svojim uobičajenim melodičnim tenorom po ničemu ne nalikujući na original, tu i tamo se pojave pozadinski psycho-ambijenti (odlična staccato laganica "Plaz"), a većinom se bavi što boljim interpretacijama prevoda prisvajajući ih kao vlastite, na što mu nitko ne može zamjeriti. Uzmimo to ovako: tko je dovoljno hrabar da Cohenove tekstove prevodi na naš, slavenski jezik? Pokušali li su to Arsen Dedić, Đoni Štulić, Ibrica Jusić, Ivo Amulić, Boris Novković, ali baš im i nije uspjelo tražeći adekvatan lirski prevod na hrvatski.



Nakon Cohenove smrti 7.XI 2016. pojavilo se tisuće tekstova po medijima, a ama baš nitko nije spomenuo Mateja koji je imao sjajne obrade njegovih pjesama. Premda je ovo objavljeno dvije godine nakon toga, emotivino snažna sprega s originalnim izvornikom je nevjerojatna: svih ovih 12 pjesama djeluje kao da su Matejevi, posve su uživljeni, bez ikakvih teatralnih konotacija, predzadnja "Če naj bo temnije" čak ima i malecki dio usne harmonike, kao da se Cohen 2016. pripremao za smrt. Iz puno daleko boljih vremena, Matej je za završnicu ovog velikana izabrao laganicu "Balada o izginuli prami", isto kao što bi svaki darker izabrao himne "The eternal" i "Atmosphere" Joy Division.

Naslovi: 1.Koga ogenj, 2.Nekaj osamljenih junakov, 3.Plaz, 4.Sem te sploh ljubil, 5.Vojna divja, 6.Lovčeva uspavanka, 7.Pevec, umri, 8.Ni ga, ki ne ve, 9.Jod, 10.Izakova zgodba, 11.Če naj bo temneje, 12.Balada o izginuli prami

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 02/03/2021