Naslov govori sve. Možda nekome pada na pamet da se tu skriva neka caka poput J(M)BG, ali ona bi na slovenskom izgledala drugačije. Edinstvena številka državljana u deželi se ne koristi, niste znali? Ha, pa zbog toga je i Slovenija vrlo pristupačna za razne došljake s područja bivše ex-Yu, osobito iz BiH i Srbije jer mogu raditi puno toga bez kontrole i nadzora.

Naslov je doslovce onako kako jeste i kako se doima na prvi pogled. Ovdje je Matej na teško distorzirani blues, što električni, što amplificiran nanizao splet od 9 'jebiga' pjesama koje redom govore o zajebu, onom generalnom. Onom koji život čini neminovnom katarzom od koje se ne može, a pokušava pobjeći negdje u utočište društvenih tenzija i pri tome se zavaravati da ipak nije sve tako kako jeste. Pojašnjavati liriku ovog hipersenzibilnog, nadarenog, talentiranog i nevjerojatno, ama baš vječito radišnog, pravog Slovenca koji šiba albume gotovo iz tjedna u tjedan, a pogotovo se prihvatiti analize svake njegove pjesme je isto kao da ste se prihvatili, evo baš, rekonstrukciji uzrečice 'jebi ga' šta to ona sve znači i predstavlja. Ima tako mnogo, mnogo, mnogo i previše općenitih stvari koje se jednostavno ne mogu nikako drugačije protumačiti u našem ljudskom ponašanju, no Matej je to sveo na vrlo pronicljivu anegdotu koja mu se u jednom trenutku njegove ogromne i nepresušne inspiracije učinila jako dobrom idejom za novi album urodivši novim adutom u ionako prebogatoj kolekciji radova koje prati tek šačica ljudi. Baš mi na pamet padaju The Rolling Stones, kako se kaže, najvažniji bend u povijesti rocka jer je jedan od 10 najprodavanijih u glazbenoj industriji, a Matej je tu ubjedljivo na začelju premda ima 150 albuma. Stonesi su, istina, nešto vrijedno i važno poručili tamo davnih 60-ih i 70-ih, u 80-im su totalno posustali pred najezdom trendova i posve se izgubili u svojem već ionako pozamašnom bogatstvu kada im više niti seks, niti glazba, a niti stav nisu predstavljali nikakav važan paravan umjetnosti osim ogromne količine droge, stalnih odvikavanja i bilo kakvih negiranja da su junkoze, ali ama baš teške junkoze koje uz pomoć cijele službe specijalista stalno generiraju vlastite živote što je potpuno bezvezno i besmisleno. Jest, bili su jako važni za to vrijeme i svaka im čast, ostalo je nekoliko odličnih albuma, mnogo hitova, turneja na koje su dolazili njihovi vjerni milijunski fanovi upijajući svaki geg Jaggera kak' je on ovo ili ono napravio, no danas je taj lik i općenito The Rolling Stones živa karikatura onog ofucanog čovjeka, bogataša koji i dalje fura taj neki svoj film sa 70 godina da je i dalje neki potentni tinejdžer koji je sposoban sjebati The Beatles, a konačno, ako prihvatite moju sugestiju, Stonesi i jesu sjebali The Beatles, ali na dugoročnom pravcu. Međutim, tko danas živ može uopće pod zdravo za gotovo uzeti "Anybody seen my baby", "Love is strong", a pogotovo onaj jako slabo zapažen singl "Doom and gloom" iz 2016. što je došao tek na UK no.61? Da vam osvježim pamćenje, zadnji 'hit' Stonesa koji je dosegao UK-top 40 bio je "Rain fall down" (UK, no.33), a prije toga, daleko poznatiji "Streets of love" iz 2005. (UK no.15). Nema Stonesa više, oni su fuuuuuuuuć, otkantali svoje odavno, samo se još Parni valjak u Hrvatskoj može furati na tu neku njihovu karizmu i Yu Grupa u Srbiji, to je daleka prošlost koja nažalost i dalje živi u radio eteru, a bome i novim potrošačima što i dalje otkrivaju kak' su Stones bili jaki bend. Mož' si misliti...

Nije ovo album o Stonesima, ovo je Matejov album o velikim shvaćanjima koje su postale zablude čovječanstva, naravno gledano iz njegovog aspekta, a da kažem direktno, u svemu o čemu govori na uvijek specifično nenadmašan poetski način, apsolutno je u pravu. Matej se dignuo u sjajnog promatrača, komentatora i kritičara, svakim svojim stihom i mišlju koju prozbori na ovom albumu daje veliki prostor komplementarnoj zajednici umjetnosti inteligencije, a nešto manje glazbe da je uistinu najveći, najplodniji i najmanje zastupljen genije kojeg dežela, a i ex-Yu ima. Pisati o njemu je isto kad sam nekim svojim bivšim curama puštao "Žare lepotec", "Delam kot zamorc" Jani Kovačiča, Tomaž Pengova i zaboravljenog Aleksandra Mežeka. Sve su to bili u 80-im jako važni autori koji su peli na slovenščini, taman kad se Matej rodio i proživljavao svoje rojstne dane koje interpretira od A do Ž na svim albumima. Samo idiot ne može shvatiti o čemu Matej priča i zašto svira tako kako svira, a to je zasluga totalnih gluposti našeg trenda života i shvaćanja, nikako njegovog pristupa koji je totalno arhaičan.

Naslovi: 1.Preužitek, 2.Postelja, 3.Kuga, 4.Edenindvajseto stoletje, 5.Richelieu, 6.Ednainštirideseti mučenik, 7.Si še vedno naiven, Lovre Kvas, 8.Detonator, 9.Šaljivec

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 28/09/2018