MATEJ KRAJNC: Krajnc hodi po svetu (Slušaj najglasnije, 2021)
Avanturističkog duha, ovaj 31. po redu album u 2021. godini, a četvrti u veljači prikazuje neke od poznatijih Matejevih opsesija koje je s vremena na vrijeme znao upriličavati na ranijim albumima, a i onima davno realiziranima, kao i u ponekim sličicama iz literarnih opusa.
Uvodna "Jezdim v Kolorado" osim prpošno i odriješito poletno odsviranog country-rocka u legatu baš i ne pruža neku osobitu poetsku snagu, tek čistu zafrkanciju, kao i naredna "Babilon" ('ne grem v Babilon, ne znam jezikov... tudi popijem ne veliko/... gobavci pravijo to ni fer, kdor ne razpada naj tudi ne pesni') koja može svašta predstavljati od jezičnih problema do krčmi, kvartova, trgovina, hospitalija... Bangladeš s prvog mu autorskog rada "Na prvem ovinku" (1999) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30405 dobio je svoj nastavak u tugaljivo raspoloženim staccatima, ali ironijom natopljenoj "Bangladeš II" koja se u originalu referirala na celjski kvart Lava, a ovdje na ništa geografski konkretno. Daleko slikovitija je "Balada iz prerije" pored logorske vatre, tave i prizorima uzavrelog sunca, pustinjskih zečeva, mravinjaka i odjeka glasova bez jasnih oblika.
Pun pogodak je "Oglato kraljestvo" sa ciničnim metaforama dvorskih luda, paralelogramskim zabavljačima što skaču 'hop hop hop' pred kraljom uz priče o ljubimcima, svi su oni jako dobro poznati, vole da im se pojačava taština, da ih se tetoši i mazi, zgodno prikazano 'ližem jim čevlje, rahljam jim prst in pokrijem jih če dežuje'. Avangardno postavljene gitarske refleksije u temi "Nebraska" psihodeličnim tkanjem i spoken-word citatima razvija zanimljive društvene apstrakcije u kojima revalorizacija zadnje pune crte zahtijeva cijelog čovjeka premda je platno uvijek sivo, vino na usnama zapeljuje, a oni što bježe u strane podrume rijetko sjedaju za doručak. Još neobičniji prikaz je u naslovu "Arktika" sa začudnim stihovima: 'vuš naredi po zraku, ptiči so letos hitri/... na jablani vedno čaka Fructal, na dopustu ali na drogi'. Ha-ha-ha. A zadnja, također klimatski 'hladna', samo sa suprotnog pola, "Antarktika" zaokružuje ovu nesvakidašnju epopeju u kojoj se hladnoća mjeri sasvim drugačijim kriterijima od Celzijusevih, Farenheitovih ili Kelvinovih stupnjeva: prevodima titlova na odjavnim špicama, brojevima cipela koji ne konkuriraju stupnjem očekivanja što sasvim razumljivo rezultira otkrivenjem da geografski polovi više nisu najhladnija područja na Zemlji: i sveti Janez se baca u led da ubire zimsko cvijeće.
Od paradoksa do abrazivno-metaforičkih apstrakcija s podosta eksperimenata, kako u lirici, tako i u glazbenim relacijama putovanje po svijetu zadire u maštovito autorovo bogatstvo da s vrlo malo, ali probrano odmjereno izrečenim stihovima ocrta jedan letimičan poetski putopis poput proširene domaće zadaće u kojoj bi se i profesor književnosti našao zatečen s količinom neobičnih, bizarnih začkoljica, što poetskim, a što lingvističkim jer s ovakvim Matejom nije baš jednostavno putovati.
Naslovi: 1.Jezdim v Kolorado, 2.Babilon, 3.Bangladeš II, 4.Balada iz prerije, 5.Oglato kraljestvo, 6.Nebraska, 7.Arktika, 8.Antarktika