MATEJ KRAJNC: In vendar se vrti (Slušaj najglasnije, 2020)
Od svih tih silnih Matejovih albuma koje redovito pratim, ovaj 208. po redu je van svake sumnje gitarski najžešći rad u kome je odvalio distorziju skoro do bola koji para uho s visokim frekvencijama gotovo pogibeljnim za sluh. Pretpostavka je da su se ne samo iz njegovog doma, već i iz susjedstva razbježale prvo mačke, pa onda štakori, miševi, razletjeli golubovi, svrake, vrane, sve ptice, a moguće i sva gamad bez obzira imali osjet sluha ili ne. Još da su tu i stara vremena kada su ljudi držali stoku, sigurno bi se krave, konji, ovce, koze, svinje, perad, zečevi i ostale domaće životinje pošto-poto oslobodili svojih uzdi, štrangi, jarmova, potrgale jasle, torove, gajbe, preskočile obore, srušile plotove i tarabe, te pobjegle nekud glavom bez obzira recimo do prve ispaše i friške vode gdje bi osjetile da više nema takvih brutalnih zvukova. Samo bi ostali psi koji na ovakvu buku odgovaraju režanjem i lajanjem, a moguće da bi neki i napadali u agresiji, a i pobijesnili.
U ovakvom ekstremno nafilanom distorziranom noiseu u formatu blues riffova s ponekim slobodnim melodijskim improvizacijama podebljanih efektima pomislilo bi se, gledajući omot s ikonama bicikliste da je riječ o nekom avanturističkom 'tour de france' albumu o vožnji biciklom ili nekom drugom prevoznom sredstvu. Ili o putovanju, vožnji, turističkom sprehodu. Ni govora. Omot i naziv albuma je dovitljiva metafora na Galilejevu izjavu 'ipak se okreće', odnosno o svijetu i planeti Zemljici koja se unatoč globalnoj krizi još uvijek nije prestala okretati, pa se tako raspredaju pričice u kojima, za divno čudo, nema niti jedne u 1. licu jednine, a otpočinje 'sumpornom kiselinom' "H2SO4" s posvetom Shakespearevom citatu 'nekaj gnilega v deželi Danski, kjer smo vsi' nastavljajući s Vergilijem koji bi 'rad potoval v kraljestvo duš in tam ostal' ("Nekdo te kliče, Vergil") obraćajući se i na Ezekiela ("Kolesarji"), a onda se konkretizirao u današnjicu vožnjom po Celovški cesti, pretpostavljam onoj koja prolazi kroz Ljubljansku Šišku ("Prvi avtobus na Celovški"). Kroz ovakvu metaforičku igru okretanja tu je i prispodoba na platežno sredstvo, novčanicu koja svakome prolazi kroz ruke ("Bankovec") u vrlom demokratskom društvu ("Demokracija, preklopi na prvi program") gdje ima doušnika i trač naklapanja koliko god hoćeš prešavši iz opake distorzije u gain legato ("Kvislingi nikoli ne spijo"), te okončavajući ovaj kratki manifest lažnim prorokom koji ide spavati s kokošima koje drži u kuhinji, a ljudi koji su ga slušali ionako nisu baš osobito razumjeli ništa više od 3-4 rečenice ("Lažni prerok").
Duhovitih i satiričnih 26 minuta razgaljuje ekstremnim gitarskim noise štimungom dajući do znanja da bi se Matej jednog dana mogao odvažiti i na doom/ sludge jer mu disonante, doduše znatno kraće, sasvim dobro stoje. Umije s njima izvršiti i eksperimentalizaciju slobodnih hodova, a da je tu još ubačen i bubnjarski tretman, ovo bi bio ubitačno brutalan rad.
Naslovi: 1.H2SO4, 2.Nekdo te kliče, Vergil, 3.Kolesarji, 4.Prvi avtobus na Celovški, 5.Monolog bankovca, 6.Demokracija, preklopi na prvi program, 7.Kvislingi nikoli ne spijo, 8.Lažni prerok
Vojne slike - balade Janeza Menarta (MK Records, 2019)
Celjske balade (2019)
Chevalier se sprehaja po Pekrski (2019)
Izbire (2019)
Vročinski val (2019, digitalni EP)
Celjske balade (2019)
Pepel, ki mi je padal po roki - pesmi Toma Vebra (2019)
Tretje poglavje (z Agencijo Rokenrol) (2019, Helidon)
PESMI, KI SEM JIH ŽE OD MALIH NOG ŽELEL POSNETI, PA JIH NISEM, KER SEM UGLASBLJEVAL POEZIJO IN IGRAL ROKENROL, ZDAJ MI PA NI VEČ TREBA SLUŽIT TRGU, KER SEM BOGAT IN SLAVEN IN LAHKO POJEM POP PESMI, KI SO ME IZOBLIKOVALE V MOŽA! (2019)
Usode na kredit (2019)
Vojne slike - balade Janeza Menarta (2019)
Bele živali so zelo pogosto gluhe - pesmi po navdihu kratkih zgodb Ivane Myškove (2019)
Mati, odprite no darila - božični album 2019 (2019)
Douchebag Mama, EP (2019)
The Guardian, LP (kot Matt Kaye, junij 2019, z letnico 2018, Kulturni center Maribor/Kvakas)