Pomno prateći Krajncov rad može se od albuma na album steći pronicljivo iskustvo nadahnuća. Evo primjerice na albumu "Pesmi za kolektivno reimaginacijo in prosti čas" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30244 imao je pjesmu "Za mamo in očeta" što je govorila o blueseru koji nikad nije saznao tko su mu roditelji, a progovarao je ponešto i iz rakursa odnosa oca i odmetničkog sina kome je draži status putujućeg trubadura nego li čuvara kućnog ognjišta. I ne treba dvojiti, taj album je realiziran 7. rujna (septembra), a samo 12 dana kasnije je inspiriran tom idejom satkao čitavu pjesmaricu posvetivši je vlastitim roditeljima i objavio je 19. rujna. Elem, to je taj hiperaktivni kreativni tempo koji Mateju iz albuma u album daje nove inspiracije i stvara mu snagu poput dinama koji kad se zalaufa daje sjajne rezultate. Ovdje se posvetio samo jednom zvuku i jednom tretmanu: nježnoj distorziji električne gitare s obilatim reverbom ukusno podešenih frekvencija da ne paraju uši, ne ometaju susjede, kućnu gamad i ostalu žival iz bliske okolice. Pretpostavljam da su se mačke bezbrižno izležavale na haubama parkiranih automobila, psi se zavukli pod neku hladovinu, noćni sitni strvinari odmarali za vampirske poduhvate, a domaćice pjevušeći uz harmonika polku pripremale ručak i obavljale svakodnevne kućanske poslove čudeći se kakvi to prijatni zvukovi dopiru iz Jebene Čeljusti. Možda su dobili novog susjeda, a onog zemljotresa koji im je ne tako davno polupao šajbe na prozorima svojim nesnosnim drkanjem nekakve električne tambure je milica na mnoge žalbe i pritužbe odvela na hlađenje usijane tikve. Tja, valjda budu došle i neke odštete za nanesene duševne boli i materijalnu štetu...



Dosta zafrkancije. Ovdje su priloženi uistinu emotivni i vrlo dirljivi, koji puta i šaljivi tekstovi kroz 8 pjesama, a tiču se Matejevih roditelja i njihovih odnosa. Premda je majka vrlo stara, priređena joj je rođendanska feštica na kojoj može potegnuti i poneku čašicu kad grob ionako čeka već podulje vrijeme ("Draga mama"). Tu se iza čoška onda prikrade podobno nazvana tema "Rojstni dan", ali mizantropski zbori o nepredvidljivom odnosu djece koja se zamrze zbog igračaka, zbog njih bi se poubijali i zbog njih se zahlade odnosi za čitav život ponekad se prisjetivši da bi unatoč tome što je jedan drugome 'gorka pizda' bilo lijepo, ako ništa drugo, ono reda radi poslati neku čestitku za rođendan. Oni koji su pročitali njegovu autobiografiju "Od Studencev do Nove vasi"www.terapija.net/literatura.asp?ID=29950 mogu ovdje pronaći još niz sitnih detalja kao dopunu kraćeg osvrta na odrastanje u roditeljskom okružju. Osim što se kroz čitavu fabulu albuma pronađe onog uobičajenog prikaza odlaska u bijeli svijet trbuhom za kruhom, "Kostanjev drvored" se prisjeća celjske idile i neke porodice Lej koja je, hm, valjda pobožna, svaki dan dolazi iz šetnje, bulji u zrak i priziva Gospodina. Nisam siguran na što se točno aludira...



Drugi dio albuma je ponešto posvećen i ocu. "Opel za očeta" je pomalo šaljiva trač partija kakva zna kružiti po sastančenjima rodbine i poznanika koji mu onako kroz metaforu dobacuju 'kad prodaš tele, odi ocu novi opel kupiti, bogec se vozi u staroj kripti'. Vokalna izvedba mu je ajnc-a! Ubrzano drhtava, neurotična i grčevita, ha-ha-ha... A onda starci ko' starci: nisu željni nikakvih "Novotarija", ne žele nikakve nakaze, nikakve promijene, ne treba im sotona u selu, zadovoljni su sa crkvom, krčmom, gajom, panjem na kome cijepaju drva, a imaju i vatrogasno društvo, pa nek' sve ostane onako kako Bog zapovijeda. Baš jednostavno. Svatko se sjeća roditeljskih savjeta. U pjesmi "Ne hodi po cesti" su podrobno sažeti i ne treba ih razmatrati, ali mogu do srca nasmijati.

"Ne hodi po cesti":

'Ne hodi po cesti, povozil te bo tovornjak.
Po zraku boš frčal in se razbil ob tlak.

Stopi na pločnik, da ti ne bo kdaj žal.
Če te kaj zbije, vedi: sam si iskal!

Ne vrtaj po nosu, v nosu živi hudič!
Goji nosno sluz, v službo hodi na Vič.

Ne gobezdaj, ko starejši govore!
Jezik se ti bo posušil, odpadli ti bodo zobje!

Mlečne imaš, praviš? Nič zato!
Utihni in pij - mleko krepi telo!

Ne masturbiraj, poželenje vodi v propad!
Ko ti bo tretjič prišlo, te bog ne bo imel več rad!

Ne hodi po cesti, poslušaj mamico!
Greh imel boš na vesti, če se boš obnašal tako.

Že od rojstva imaš na vesti izvirni greh,
ne dodajaj še drugih, naj ti ne gre na smeh!'

Posljednje dvije skladbe su nešto poput epiloga i grande finala s osvrtom na međusobne odnose. "God praznuješ, slišim" je nonšalantan slavljenički komad s odfučkanom solažicom, a sadrži miš-maš religiozne, pogrebne i maturantske motive, dok je "Obituario" svojevran nekrolog s kratkim epitafom u, dakako, ozbiljnom izdanju s lijepom melodičnom arijom bez trunke zafrkancije sa završnim stihovima 'večno bom živel, vi pa počivajte v miru!'. Nije mi poznato da li su mu roditelji još uvijek živi, ali po ovome bi se dalo naslutiti suprotno. Kroz čitav album dovitljivo se snašao kraćim referencama i sitnim, ali vrlo važnim detaljima koje nije navodio u spomenutoj autobiografskoj knjizi, te ovaj rad ide kao odlična dopuna analizi njegovog kreativnog uspona, hiperaktivnosti i hiperproduktivnosti svakome zainteresiranome što je sve utjecalo na stvaranje njegove osobnosti i lika umjetnika sa čvrstim karakterom.



Za konac, evo jedne stare video snimke koja je nedavno isplivala: Matej Krajnc in Agencija Rokenrol s obradom Artut Crudupa "That's all right mama" snimljene ujesen 2001. u ljubljanskom klubu Hound Dog, a može zavarati da je neka od ranih snimaka Elvis Costella and the Attractions kada su se prije prvog albuma 1977. smucali po britanskim pubovima svirajući obrade. Ovdje se Matej poprilično doima poput nešto uhranjenijeg i vizualno privlačnijeg Elvis Costella, s naravno, velkimi očali. A takvoga Mateja starci baš i nisu priželjkivali...

Naslovi: 1.Draga mama, 2.Rojstni dan, 3.Kostanjev drvored, 4.Opel za očeta, 5.Novotarija, 6.Ne hodi po cesti, 7.God praznuješ, slišim, 8.Obituario

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/12/2020