MATEJ KRAJNC: Martin Krpan (Slušaj najglasnije, 2018)
Mada je snimljen još u ljeto 2017., a objavljen kao digitalno izdanje za internet koncem iste (MK Records, digitalna izdaja), tek sada je dostupan i u obliku opipljivog CD-a. Ovdje se Matej pozabavio atmosferičnim reverbom akustične gitare prošaravši manje korištenim zvučnim sferama iz ionako prebogatog diskografskog opusa.
U Hrvatskoj je Martin Krpan dobro poznato ime koje nosi čuveno tamno gusto pivo iz Laškog (hm, nema ga već godinama, gdje je nestalo?) ili nekadašnji rock bend Vlade Kreslina, no sama povijest tog imena je poprilična nepoznanica. Naići će te na ljude koji smatraju da je to neki stvarni povijesni lik, junak poput Matije Gubeca ili Grofova Celjskih, no ustvari je riječ o liku iz pripovjetke Frana Levstika prvi puta objavljene 1858. u "Slovenskom glasniku", a kasnije prevođene na desetak jezika. Martin Krpan z Vrha bio je oličenje snažnog i inteligentnog kmeta - seljaka, kreativnog genijalca iz 17. stoljeća koji se odvažio pokazati srednji prst Austrijancima koji u to vrijeme nisu dozvolili monopol na trgovinu soli koja je dolazila iz Engleske u Trst, pa je on lukavo tovario 'domaće' vreće kuhinjske soli na svoju kobilu, a ustvari je krijumčario nitrat od kojeg se pravio eksploziv. Pripovjetka ima nekoliko bitnih likova i često je bila na tapeti književnih kritičara s različitim aspektima tumačenja na što je Levstik ciljao, a Matej kao pravi knjiški moljac i stručnjak za ovakve zavrzlame daje svoju verziju ovoj inače satiričnoj prispodobi koja je aludirala na tada aktualno vrijeme Bachova apsolutizma sredine 19. stoljeća kojeg je Levstik lukavo ironizirao nagovještavajući mu skori krah.
Ne treba uopće navoditi da Matej skače iz vremena u vrijeme ispreplitanjem daleke prošlosti, seljačko-plebejskog tradicionalizma i današnjice komentirajući na svoj način te dogodovštine s kobilom, močilarem, carem i caricom, ministrom Gregorom, navodnim Turčinom Brdavsom... nanovo tumačeći pravo skriveno značenje tog duhovno jakog literarnog lika što se pretvorio u slovenskog Herkula. Svi njegovi stihovi, uglavnom u slobodnim formatima bez rima (rijetke su) zajedno s ovakvom psihodelično-akustičnom zvučnom kulisom ostavljaju dojam vrlo zabavne i poučne radio drame koja se sluša u jednom mahu isto onako kao što se recimo gleda film. Razrađenom dinamikom i uvijek spremnim provokativno-ciničnim leksikom, ponovno je stvorio jedno od pritajenih književno-glazbenih ostvarenja koja nisu daleko od pojmovnika remek-djela.