Tražiti točno što je Acharmaine-Village i gdje se nalazi neće uroditi osobitim rezultatima. Internet i google ipak nisu toliko svemoćni kako se smatra jer je Matej dovitljiviji smjestivši radnju i samog autora tekstova ovog albuma Zvonka Rateja u vrijeme prije njegove ere. Kad su se po Julijanskom kalendaru brojile godine od osnivanja Rima 753. godine prije Krista, a po Gregorijanskom od rođenja Krista što je još i dandanas zvrzlana povijesna floskula navodeći da su julijanci brojili godine unazad znajući točnu godinu Kristova rođenja (a nisu znali niti ih je bilo briga), tako se Matej poslužio sličnom strategijom pozicioniravši dotičnog Zvonka Rateja u 1877., dakle točno 100 godina prije vlastitog rođenja, a kompozitora Ivu Sumljiča 106 godina nakon 1877., odnosno u 1983. kada mu je bilo svega 6 godina. Točnije, ovdje je Matej uzeo dio starinskog, romantičnog svjetonazora iz puno boljeg 19. stoljeća za liriku, inspiraciju za glazbu iz slavne 1983. kada je Danijel Popović pjevao "Đuli" na Euroviziji i osvojio 3. mjesto, a akustičnih trubadura je bilo na izvoz: Ibrica Jusić, Arsen Dedić, Jani Kovačić, Tomaž Pengov, Tomaž Domicelj, Marko Brecelj, Andrej Šifrer, Marijan Smode, Jadranka Stojaković, Miladin Šobić, Drago Mlinarec, ajd' i Đorđe Balašević... A Aleksander Mežek je i otišao u izvoz snimajući u Londonu i nastupajući po Zapadu. Kasnije i Štulić. Pa sad, valja razmotriti što je i gdje se nalazi Acharmaine-Village. Na najboljem mjestu: u njegovoj mašti kao spoj idealno upakirane lirske idile s jednostavnim glazbenim gabaritima dajući si koji puta i malo 'plastičnije tvrđi', no uobičajeni aditiv.



Priča je ovo oko atmosfere i dočeka Nove godine, sve ono što se zna i očekuje, no unatoč situaciji iz 1877. koja i nije posebno poznata i osobito zabilježena u povijesti Austro-Ugarske ipak se doznaju neke činjenice. Tatjana, kradljivica lonaca meda zna gdje se nalaze pravi muški komadi, šiva maske, uči kako se hekla mir, a Zvonko Ratej je razgovarajući s njom čitavu noć, druženje platio kanarincima i duhanom, te se na magarcu zaputio u Galilejsku Kanu ("Moral sem se strinjati s Tatjano"). Susreo je velebnu Parižanku vozeći se kočijom pomalo se stideći brazgotina koje su mu narušile nekadašnju privlačnost. Zanimljivo, nije ga se prisjetila premda su nekoć sanjali zajedno poput Marijana Smodeta koji je već tada bio plemenitaš (vrlo lijepa balada "Velbana parižanka"). Još se malo špancirao promišljajući da posjeti Angelique, olinjalu damu u godinama, pomalo načetu demencijom, no ona ima friški novac, kažu, navodno sakriven negdje na Južnom polu ("Angelique je blizu" s uvrnuto zafrkantskim zategnutim vokalnim eskapadama), mašta da će za Novu godinu biti na brodici, razviti jedra, zalijati se ehotonom i slobodno na pučini psovat mater pacovima iz filma (punkerska lo-fi šegačina "Nehote z ehotonom"), ali ipak je ostao na kopnu, nazdravio s Mortimerom Akakijevim kriglu, valjda pive ("Mortimer Akakijev, primi kegelj!") i onda se vratio kući i zavalio ko zvijer dok mu je supruga gledala vatromet ("Lenka vidi ognjemet") svrsishodno zaključivši da su mandarine puno bolje kad se hlade na balkonu (otkačeni minimalistički blues "Mandarine so bolj hladne na balkonu"). Nakratko je razmišljao i o Perfektu Immobilitateju s čijom pozlaćenom krvlju bi rado naslikao akvarel bezbrižno fučkajući na samom završetku. Onako, prije spavanja...

Onaj tko kaže da mu je doček Nove godine bio dosadan taj ga uopće ne razumije. Jednom sam praktički skoro na silu natjeran, ajd, bolje reći nagovoren da s društvom u ove blagdanske dane, ali mnogo prije korone, recesije, pada burze s Wall Streeta, financijskog kraha i Sanaderovog 'hvala vam lijepa i doviđenja' otišao u večernji provod lunjajući sa curama i dečkima po bircevima i klubovima slušajući njihove priče koje me uopće nisu zanimale gledajući njihova uporna žicanja DJ-a da im pusti Dinu Dvornika, Jinxe, Ninu Badrić i Toše Proeskog jer su htjeli čagati. Kako sam bio vidljivo pasivan i nezainteresiran, zapitala me jedna od njih koji mi đavo da sam tako neraspoložen. Objasnio sam da bih najradije bio doma i pisao recenzije jer sam dobio hrpetinu materijala kojeg sam namjeravao odslušati i odraditi upravo u ove dane kada sam slobodan. Odvratila mi je 'ajoj, to je tako depresivno, ne mogu si zamisliti da blagdane provodim na taj način, sama samcata pored kompjutera...'. E, pa pravi kreativac koristi svako slobodno vrijeme za produkciju inspiracije, a Matej je umije katalizirati, iskoristiti i kreativno uobličiti i na sam doček Nove godine. Ne, nikako mu nije bilo dosadno. Odlično se proveo.

Naslovi: 1.Moral sem se strinjati s Tatjano, 2.Velbana parižanka, 3.Angelique je blizu, 4.Nehote z ehotonom, 5.Mortimer Akakijev, primi kegelj!, 6.Lenka vidi ognjemet, 7.Mandarine so bolj hladne na balkonu, 8.Vehementen vstp gospoda perfekta Imobilitateja v zgradbo za izenačavanje poliestrskih živlenjskih zavarovanj

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 02/01/2021