home > mjuzik > Duše brez kraljev, pesmi Leonarda Cohena, 2. del

kontakt | search |

MATEJ KRAJNC: Duše brez kraljev, pesmi Leonarda Cohena, 2. del (Slušaj najglasnije, 2016)

Naravno da se ama baš nitko u svim onim silnim napisima o smrti Leonard Cohena 7.XI 2016. nije sjetio spomenuti Mateja koji je još 2014. napravio album "Psalmi iz daljave" s njegovim obradama. Podsjetiti ću, bile su to između ostalog "Suzzane", "Sisters of mercy", "Bird on wire", Dance me to the end of love" i "Hallelujah", a ovaj puta se radi o ništa manje bitnijim evergreenima poput "So long, Marianne", "Seems do long, Nancy", "Joan of Arc", "I'm your man"...



Sve su one dakako prevedene na slovenski jezik u kome Matej ponovno pokazuje rafiniranu prevoditeljsku crtu bez kerefeka koje bi se svakome prevoditelju mogle dogoditi u naletu entuzijazma ili opčinjenošću poetskom materijom. Kao što je i za spomenuti "Psalmi iz daljave" bilo karakteristično da ga je obilježio upravo taj pronicljivi faktor u kome su Cohenove pjesme djelovale upravo poput Matejevih, tako je skroz isti slučaj i u ovoj prilici, a da stvar bude još dramatičnija, Matej je ovaj album snimio još u proljeće 2016. (studio Attic, Ljubljana) niti ne sluteći autorovu skoru smrt. On se samo fiksirao na svoj zacrtani zadatak da želi još ponešto toga snimiti što je godinama radio i upijao od njega, a smrt kao smrt je došla sama po sebi.



Ako vam je Cohenova poezija bila mistična, nedokučiva i tako veličanstvena kao što su se mnogi novinarski plebejčići raspisali nakon njegove smrti dižući ga u velikana, Matej ga spušta u obične smrtnike na istom novou poput sebe samoga. Ustvari, nema ama baš nikakve velike razlike između Matejeve autorske ljubavno-emotivne poezije i Cohena; dapače Matej je u mnogim relacijama još i bolji kad se na vagu stave njegovi autorski legitimni tekstovi jer su paralele uzrokovane nepobitnim stavovima učenika i učitelja. Ne mora nužno učitelj biti bolji, pogotovo Cohen koji je svoje skladbe radio na manje-više javan način obznanjujući emotivno-erotski i privatan život vječitog zavodnika i patetičara kojeg nije mnogo tangirao socijalno-politički diskurz poput Dylana. A u istu kategoriju bi se mogao svrstati i Bryan Ferry koji je daleko domišljatije povezivao sve te reference, no on nije bio simbol karakternog kantautora s gitarom i opskurnim instrumentarijem, već mondeni playboy odrastao na vlastitoj imaginaciji crno-bijelih filmova iz Hollywooda što je dovitljivo iskoristio velike mogućnosti artizma u sklopu r'n'r-a.



Matej se ponaša strahovito dostojanstveno prema svojim idolima, to se ne može sakriti niti u deželi, ima tu vraški moćnu leksičku sposobnost da svoje omiljene pjesme pretvori takoreći u svoje baš na račun sjajnog prevoda kakvog nećete naći niti kod stručnih prevoditelja, a osobito ne kod poezije koju ionako nitko ne čita (prijeti joj izumiranje?), te se ama baš nimalo ne trudi oponašati Cohena u vokalnom smislu insinuirajući njegov mračan bas-bariton. Matej jako dobro zna što je obrada s kompletnim prevodom u kontekstu autorskog pristupa; mnogima se može ovo učiniti paradoksom osobito zbog sasvim slučajne podudarnosti smrti Cohena kao hips(terijer)sko preseravanje, ali ništa od toga. Matej je postojan i snažan kao stijena. Ne možete ga omesti u njegovim naumima. Što zamisli, to i ostvari na najjednostavniji način bez puno filozofije. Ovaj puta jedini filozof mu je bio bas gitarist Jani Lah u nekoliko kompozicija, a očekivati Ian Curtis/ Joy Division naboj kompozicija s ovakvim tekstovima se ne može mada su nadomak Curtisu na slovenskom. Uostalom Matej Krajnc se trebao pojaviti još mnogo prije dark/gothic/ new-wave đira, a sjajno se uklapa u indie-folk/pop trabunjarija Bon Iver, Mumford & Sons i sličnih bedastoća, samo ga nitko nije shvatio koliko je genijalan da se niti jednome pravcu ne priklanja. Osim onome svome u kome nailazi na najbolji užitak.

Ovo nije najbolji Krajncov album s obradama, fino se poklopio sa smrću Cohena, a vjerujem da će uskoro usijediti obrade Dylana, Neil Younga, Van Morrissona i još mnogih koji su Krajncu nešto značili u životu, a nalaze se nadomak smrti (Morrissey, to sigurno nije, mada bih volio čuti njegove interpertacije). To je danas jako popularno u njegovom kontekstu. Pjesme prije smrti. I daviti ću vas s njegovim albumima bez obzira oćete ili ne čitati ovo što vam pišem o njemu, Matej je najuporniji genije našeg vremena kojeg bi vjerojatno pokojni Darko Glavan i Dražen Vrdoljak, a i ergela iz Džuboksa 'posrala' jer nikad nisu imali ovakvog hiperaktivnog manijaka koji isporučuje više od 2 albuma godišnje.Trubadur koji na trgu pjeva vitalno važne stvari čovječanstva za sitan dinar.

Naslovi. 1.Zimska dama (Winter lady), 2.Zbogom, Marianne (So long, Marianne), 3.Dolgo je tega, Nancy (Seems so long, Nancy), 4.Nocoj bo lepo (Tonight will be fine), 5.Ivana Orleanska (Joan of Arc), 6.Pustil sem jo čakati (I left a woman waiting), 7.Srce, ki ostaja samo (Heart with no companion), 8.Pravi (I'm your man), 9.Valček (Take this waltz), 10.Stolp pesmi (Tower of song)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 09/12/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Axis Mundi

Decrepit Birth: Axis Mundi (2017)

| 23/07/2017 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Ispod ovog neba, EP

JEREMY: Ispod ovog neba, EP (2017)

| 23/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Live Necronomicon, live

MINISTRY: Live Necronomicon, live (2017)

| 22/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Snošaj faktora

ABERGAZ: Snošaj faktora (2017)

| 21/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Tourmaline

ANAHITA: Tourmaline (2017)

| 17/07/2017 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
08_2017-humstok220x60.gif
> diskografija
cover: Duše brez kraljev, pesmi Leonarda Cohena, 2. del

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*