I još jednom: ha-ha-ha! Možete li zamisliti Mateja u ulozi comic-hardcore poete? Naravno, nadahnutog? Ovdje sam se nasmijao da me stomak zabolio, ma za crknut od smijeha!!!

Jasno, ovakav album, točnije vrlo kratki EP od samo 10 minuta sa 7 iznimno kratkih pjesama (jedva da premašuju po minutu i pol) do sada nisu bili domicilni Matejov teren, ali slijedivši sukladan niz alternativnih i eksperimentalnih ostvarenja, bilo je samo pitanje vremena kad će ovaj hiperproduktivni fant v najbolšemi letih zakoračiti u totalnu ekscentričnost. Prikazao je na inteligentan način obzor slovenskog i balkanskog života kroz jedan tjedan od ponedjeljka do nedjelje izbjegavajući bilo kakve stereotipove u lirici.

Jes, "Ponedeljek" je najgori dan u tjednu (opisan kao 'zdi se strašno mračno kot pogrebnikova rit'), a o "Soboti" i "Nedelji" su ispjevane mnoge pjesme, pa nešto rijeđe o "Petku", no uglavnom su općenito nadahnute ushićenjem, provodima, ljubavima i zabavama. Ali, što je s ostatkom tjedna? Elem, Matej ga prožima s ironičnim frustracijama razmatrajući o svemu i svačemu nizajući kolažne sličice ispreplitanjem zbunjene gomile, raznim protuhama, trendsetterstvom, noblesom, junkozama, susjedama kojima tjedan nije zanimljiv ako neki bliski poznanik nije umro, nadanjima o dobitku na lutriji, cijepanjem listića iz kladionice s kojima se pravi sir, neostvarenim ciljevima i još o koječemu. Pri tome se uistinu ne zna što je njegov individualni stav, što je fikcija, a što su priče o nekome drugome. I nije važno. Ispleo je svojevrsni komično-paranoičan Woody Allenovski mozaik s nekim iznimno duhovitim stihovima poput 'z desno roko usmerjam promet, z levo igram ksilofon' ("Četrtek"), 'Morten Harket pošilja sonce nad televizijo' ("Torek"), 'poper si basal v žile, po cele noči oponašal žabe' ("Sobota") ili 'odpel sem gumb na od moljev razjedenem plašču, nisem ga nosil že leta/ na levem rokavu je madež od kave, na koncu prišita manšeta - tak je scenarij vsakega konca tedna...' ("Nedelja").

Uz ovakvu satirično-ironičnu poeziju i naglašene vokalne eskapade skoro do egzibicionizma groteske, Matej je iskoristio svoj talent za eksperimentalnu glazbu koristeći prljave akustične riffove, rastrgane blueserske shuffleove i obilatu pripomoć elektronike, halova, efekata, syntha, pa i poremećenih ritmova posve skladno dočaravši jedan prosječno neuspješan tjedan. Takvih, znamo to svi, imamo ionako napretek razmišljajući o svačemu i živcirajući se zbog koječega. Nekima to prerasta u depresiju, no u ovome slučaju temperamentnom Mateju je inspiracija otišla u drugome pravcu - otkačenost i prijatnu lucidnost.

Vrlo šašavo, zabavno i duhovito. Vrijeme je i za malo istinskog smijeha ove naše svakodnevice.

Naslovi: 1.Ponedeljek, 2.Torek, 3.Sreda, 4.Četrtek, 5.Petek, 6.Sobota, 7.Nedelja

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/05/2015