Stoti album u nečijoj karijeri zvuči kao odjek neostvarenog cilja iz nekakvog masnog vica, pa ipak, Matej se dočepao te cifre. Bio je strahovito uporan proteklih 18 godina otkako mu je objavljen prvi "Glory And Honor" 1998. niti ne sluteći u šta će mu se jednog dana pretvoriti karijera. Ima onaj prastari vic o Cigi koji je htio promijeniti nacionalnost, neće više biti Cigo, hoće biti nešto drugo, a kad su ga pitali da li želi biti Slovenac, rekao je da neće jer Slovenci puno rade. A Matej radi albume u količini za sve slovenske glazbenike. Valjda bi svakom mogao posvetiti po jedan godišnje: samo 2015. ih je objavio 32 komada. 2016. ovo mu je 20., ali biti će ih još, možda ponovi vlastiti godišnji rekord. Samo nakratko da sumiramo: od 100 albuma 19 ih je u suradnji s bendom ili još ponekim autorom (Agencija Rokenrol, Alex Cepuš, Sužnji sendvičev, Stara Mama Bend, Brem, Goran Radič, Leon Posedel...), 5 ih je potpisano kao Blind Boy Spectacles, 7 su glazba iz romana, a o cifri cover albuma niti sam Matej vjerojatno ne zna. Po mojoj evidenciji biti će ih oko dvadesetak, ali to je vrlo upitno s obzirom da su neki coveri vješto adaptirani i pretvoreni u posve nove oblike koji više nalikuju na autorski legitimna djela što su se poslužila samo nekim određenim motivima. I na koncu, onih čistih autorskih albuma ima oko 80.

Elem, cifra zbog koje Cigo iz vica nikako ne bi poželio biti Slovenac koji itekako mnogo radi. I stalno se mijenja. Mic po mic, ali se mijenja i neprestano traži nove izazove. Evo, kad je ponovno počeo surađivati s Alexom Cepušem nakon urnebesnih cover radova Stara Mama Benda prihvatio se i programiranih ritmova, samplinga, loop tehnike i elektronike na albumima "Po njihovih besedah" i "Pesmi o lugu in drugih bitjih s slabo sapo" (oba iz 2015.), a ovdje se malo jače i odvažnije prihvatio tog zadatka izvitoperivši se iz blues/ country formata u ekscentrični eksperiment koji daleko više pokazuje elemente dubstepa (uvodna "Sirota Jerica"), EBM-a ("Odskoči, Bécaud"), dark-wavea ("Buzdovani, budoarji, pisoarji", "Stari Ramzes je pel počenim glasom"), synth-popa ("Patetika"), ambienta, pa čak i world-musica (plesne "Po toči zvoniti ni prepozno" i završna "Harmonika") ili natruha neo-folka s electro/post-industrial fragmentima.



Taj 'novi' stilsko-žanrovski izričaj još nije savladao kao svoj teren, trebati će na narednim ovakvim zahvatima daleko više uroniti u aranžman i osnovnu infrastrukturu jer je ovdje sve tek u povojima koji mu služe, po običaju, kao kulisa ovaj puta za vrlo šašavu i otkačenu liriku u kojoj je vrlo upitan naziv albuma što li u njemu znači pominjanje Nick Noltea kao čuvene zvijezde Hollywooda. Da li se kroz liriku obraća upravo njemu ili nekome desetome, odnosno u svakoj skladbi tko zna kome, enigmatično je jer ovaj puta nije poetski konstruktivist striktno određen na tematiku. Mnogo švrlja po svačemu, skače s teme na temu i ne donosi nikakve zacrtano točne konture, tj. stavlja se u ulogu poetskog slobodnjaka avangardiste koji ne druguje s nikakvim načelima. Evo samo primjer: 'Kje je torej Nick Nolte? Kje se skriva? Se je izgubil v udobnem fotelju? Zadovoljuje dvome dame? Sploh obstaja kaj takega? Kateri predal bi najprej odprli? Tistega z naborki? Tistega s sponkami? Tistega s koncertnimi vstopnicami?'



A na omotu stari sobni kredenac s mnoštvo ladica. Što li samo krije svaka od njih? Valja ih otvarati i pronalaziti smisao stvari koje se nalaze u njima. Možda baš tražite nešto od Nick Noltea, a nikako da pronađete, te vam se nude starine na koje ste zaboravili, stvari koje ste tražili tko zna kad, a sad vam ne trebaju, no ipak su tu i pokušavate ih smjestiti u određeni kontekst kao što to upravo Matej radi na ovome obljetničkom albumu za kojeg možda niti sam nije bio svjestan u trenutku stvaranja da je upravo jubilarni 'zlatni' stoti.

Naslovi: 1.Sirota Jerica, 2.Odskoči, Bécaud, 3.Diletantsko poletje, 4.Po toči zvoniti ni prepozno, 5.Buzdovani, budoarji, pisoarji, 6.Ezavova koža, 7.Patetika, 8.Stari Ramzes je pel počenim glasom, 9.Vaše veličenstvo, tole je nova plošča Stonesov, 10.Harmonika

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/12/2016