Na već petom albumu u 2014. godini Matej si je dao oduška da zaobiđe vlastiti libreto i prepjevao poeziju Janeza Menarta. Interesantno, bez obzira što stihovi datiraju iz tako davnih vremena grofa Tahija, seljačke bune, grofova Celjskih, oni ama baš ništa nisu izgubili na aktualnosti. Jest da je radnja vezana za tipične onovremene pojmove (helebarda, forinti, pfeningi, krajcari, zlatnici, kovačnice, vještice...), njihova jačina je u snažnoj prozaičnoj autentičnosti gotovo poput 'storyteller' zapisnika-dnevnika o borbama, padovima utvrda i gradova, stalnim previranjima i društvenim tegobama koje se s istim intenzitetom oslikavaju i na današnja vremena. Još jedna zanimljiva stvar: slovenski jezik je ostao isti, ili je, pak, vješto adaptiran (na omotu to nije navedeno), pa sve skupa djeluje poput borbene poezije viking-folk-black metalaca koji u principu redovito isporučuju serijale o epskim borbama protiv tiranina, osvajača i nemanima iz pakla. Menart na vrlo sličan način metaforizira i glorificira dušmanine različitim epitetima, dakako, ima tu i nekih senzibilnijih trenutaka s početka albuma, a Krajnc je razvezao finu fabulu izabravši pogođene stihove s glavom, truplom i repom koji opisuju teško stanje zadanog vremena, vjera u Boga, prizivanje svetaca, malo emotivnijih scena, društvene obzore i kovanje strategije protiv ugnjetača (a i svijetlih sablji), da bi na koncu albuma, kao što se i moglo pretpostaviti, pale neke znamenite utvrde uz sjevanje topova.

Naravno, njegovo jedino oružje su električna gitara uz ponešto distorzija i moćno ubjedljiv vokal, a nisu izostali niti popratni efekti i kratki samplovi kojima dekorira poneke stihove i same ambijente (škripa, vergl u temi "Ljubezen", crkvena zvona u spoken-word komadu "Spomin", krikovi, crkvene orgulje). Pretendira minimalistički legato, poneke disonantne noise/heavy riffove (nema nikakve pratnje bubneva ili ritam mašine), svirački je posve jednostavan i fokusira se na što bolju i uvjerljiviju glasovnu izvedbu. I pričom, a i stilom potpuno uranja u centralnu temu, eterično je interpretira, pa makar se još uvijek osjećaju njegove temeljne blues-folk odrednice, ovo sve više počinje naginjati ka neo-folku u kome je epski akcenat međusobno povezane fabule glavna okosnica materijala. Iako se ovdje ne može pronaći osobito zanimljivih glazbenih poduhvata i sve je vrlo jednostavno režirano, ova glazbeno-književna seansa prožeta povijesnim memoarima i ne tako davno prohujalim zvučnim kulisama distorzirane gitare i rockerskog vokalnog izraza pruža na uvid svu potrebnu Matejovu sposobnost da na kreativan način ostvari još jedan znameniti poduhvat.

Naslovi: 1.Lazaret, 2.Meč, 3.Sholar, 4.Ljubezen, 5.Spomin, 6.Kovnica, 7.Coprnica, 8.Obleganje

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 31/05/2014