Nakon duljeg vremena Matej nije otisnuo tekstove na omotnicu cd-a, a takva izdanja su počela pristizati stvarajući dosta veliku konfuziju barem u slučaju ovoga albuma gdje je dosta toga nerazgovjetnoga promrmljao u brk što otežava razumijevanje libreta. No kada se u pjesmi "Parlando" razabire 'jebemu vse po spisku', jasno je zašto ih nije želio kompromitirati.



Album je orijentiran kao stanoviti komični metaforički pamflet ka pojedincima u institucijama koje ničemu ne služe i od kojih nikakve koristi ismijavajući kojekakve protuhe ("Genij"), hvalisavce ("Ljubezen"), potrčke ("Dobrovoljček"), a i dobronamjernike ("Ne bom se kregal") na vrlo iščašen vokalni način kakvom ponekad, ali vrlo rijetko pristupa. U ovoj posljednje navedenoj gotovo da bi se pomislilo kako mu je na vokalu gostovao Alex Cepuš. Dok je taj dio uobičajeno korespondiran inteligentnom provokacijom, glazbeni mu je vrlo tanak, očito nabrzaka sklepan uz programirani plesni ritam i gitarska podebljana legata u kojima osim melodije nema više nikakve druge infrastrukture. Odnosno, riječ je o ispjevanim, polumelodično otpjevanim, prošaputanim ili odrecitiranim temama gdje glazba i nije toliko bitna da bi trebala neka usklađenija produkcija.

Dosta mršavo od njega, no s obzirom kakvih sve kantautorskih radova se rađa u posljednje vrijeme od hipsterske generacije izvođača, ovo je još i solidnih zvučnih karakteristika koje mirišu na rock.

Naslovi: 1.Dobrovoljček, 2.Grajske ječe, 3.Parlando, 4.Port Algenom, 5.Genij, 6.Hank Williams ne spi, 7.Ljubezen, 8.Ne bom se kregal, 9.Oče pastir, 10.Semle je legel Anton

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 12/05/2017