Slovenski kantautor Matej Krajnc je tokom 2011. realizirao čak 7 dugosvirajućih radova kojima se pridružuju još 2 objavljena 2012... Kako su 2 već recenzirana, ovdje ih predstavljamo u 'blicevima' ukupno 7 komada. Historica; Demo Sessions Vol.1 (2011, Slušaj najglasnije)

Akustičan album snimljen u proljeće 2011. u kućnom studiju Lema u Ljubljani podario je 11 tematski različitih komada u kojima je Matej uglavnom naglasio svoju vrsnu liriku, a svirku podredio čistom backgroundu. Njegove šture minimalističke melodije služe mu za spoken-word ili povremene pjevane skladbe u kojima priča raznoliko posložene opservacije; neke su storije o stvarnim događajima, neke balade, a neke artističke maštarije. Također suprotstavlja bogato sročeni realistični humor sa ozbiljnim temama o svakodnevnici, ljudima i okolini, ali i o nekim izmišljenim, imaginarnim, metaforičkim ili javnim osobama ("Miss Jenny Love", "Kaj bi storil Art Tatum?", "Jacques Thibaud", "Desperado"...).

Osim izuzetno zanimljive lirike ispjevane ili katkad narativno sročene poput stand-up komedije, album u trajanju od 36 minuta nema više nikakve interesantne atribute. Sav kreativni potencijal doslovce je potonuo u repetativnom glazbenom formatu, a to je Mateju osnovna boljka nekolicine albuma na kojima mu ne uspjeva da zadrži koncentraciju slušatelja na dulji period.

Ocjena (1-10): 5 Ancient; Demo Sessions Vol.2 (2011, Slušaj najglasnije)

Ovih pola sata materijala sa 10 pjesama nastavlja se na Krajncovu tradiciju pripovjedačkih radova u kojima je svirka najmanje bitna. Ponovno samo u pratnji akustične gitare, Matej je ispričao daleko trurobnije priče spram prethodnog "Historica; Demo Sessions Vol.1", te je dao i nekoliko znamenitih slogana poput 'nema smisla skakati z uzijem pred kruh' (pjesma "Z uzijem pred kruh") ili 'čas bi živijo da si nogo odrežem in z mučilištvo nekaj dosežem' ("Vibrafon"). Metaforički često zalazi u sarkazam i crni humor pripovjedajući ne baš idealan scenarij o životu u deželi otkako je u EU, primjerice 'na trgih spet padajo glave, majhne škafe na tleh' ("Na trgih") ili 'dej mi puško na rame' ("Plin namesto večerje"). Između redaka daje se uočiti karakter pritajenog revolucionara koji zove na tihu pobunu, no njegov 'glas iz gomile' jedva da je zamjetljiv. Matej naime nije bijesan i agresivan, već veoma prijatan i miran buntovnik, a s ovakvim relativno sarkastičnim izrazom u vokalnim izvedbama koje više odgovaraju pribranom šan(k)sonjeru, njegove pjesme naprosto ostavljaju dojam bezopasnosti. Šteta.

Ocjena (1-10): 6 Pesmi za gospodarsko krizo (2012, Slušaj najglasnije)

Angažirani socio-politički revolt kakav se kroz prste nazirao u njegovim ranijim albumima, ovdje je došao do potpunog izražaja.

Matej se odvažio napraviti svoj pravovaljani odgovor na svjetsku krizu, recesiju i sve ove zakulisne igre dične političko-ekonomske sile sa osvještenim pjesmama koje, naravno, ponovno nose vrsnu humoresku iza koje se nalazi duboki sociološki pogled na cijelu situaciju. On kreće prvenstveno od sebe kao osobe koja tu ništa bitno ne može pripomoći, ali se zato šegači sa svima koji su doveli do toga da nam svijet izgleda ovako kao što izgleda. Prisjeća se vremena kada je spavao na parkiralištima pored kamiona, gledao 'ispod kamenja' i hodao po zemlji kao sanjar ("Še ena pesem za gospodarsko krizo") sve dok nije došao imperator koji mu govori da ne smije skrivati svinje i žito ("Gospodar"), a ne preza niti od premisa 'če se pobijejo med seboj... vsak pa svoje dobi, kaj mu prav za prav gre' ("Bob sedi na veji, Dylan na vereji"). Satiričke pjesme pune metafora poput 'ribi odsekajo glavo in namočijo v alkohol' ("Riba") ili 'Hank Williams ne spi, Hank Williams moči, morda se Hank Williams česa boji" ("Hank Williams") zorno prikazuju rafinirani Krajncov stav o svemu što se dešava za 'okruglim stolovima' Bruxellesa. Kroz album je nanizao i neke profinjene segmente na prisjećanje Tone Seliškara ("Carpe diem"), dok je glazbeni sadržaj po običaju posve minoran - akustika i usna harmonika.

Široj publici ovaj album bi od svih izdanja mogao biti najzanimljiviji zbog aktualnosti tematike, kao i Matejovog sofisticiranog garda s kojim se upušta u borbu protiv vjetrenjača poput Dylana. Zanimljivi tekstovi, zanimljiv stav i intelektualni pogled na stanje stvari čiji fokus doseže skladbom "Divlji Zahod" (divlji zapad) gdje uprizoruje kaubojsku anarhiju 21. stoljeća. Nema više onog lijepog svijeta Louis Armstronga, kaže "Zadnja pesem za gospodarsko krizo"...

Ocjena (1-10): 8 Shalinduk (2011, Slušaj najglasnije)

Glazbeno daleko konkretniji, bogatiji i sadržajniji album (shalinduk = šalinduk) popratio je The Fretless Zither Band u kome su uz Mateja (vokal, gitara, usna harmonika i udaraljke) prisutni Lenka Krajnc (piano), Aleksander Cepuš (fretless bas) i Krešimir Tomec (bas, mandolina, udaraljke). Svirka je veoma mirna, mirnija i od najmirnije americane u kojoj vodeću ulogu igraju Matejove uobičajene akustične minijature nadograđene suptilnim finesama pratećeg benda. Od pjesama izdvajaju se "Pelotnik" koja nosi šlih Caveovih najmirnijih albuma (primjerice iz razdoblja "The Boatman's Call" ili "No More Shall We Part"), balada "Polletna jesen", te simpatični humpa-cumpa country/blues komadi "Tradicional" i "Schaltenienne" poput Olovnog Plesa, ali je album u kompletu lišen Matejovih zajedljivih i protestnih stihova. To jest, ovaj puta se usredotočio na relativno emotivniju liriku s visoko pozicioniranim intelektualnim stavom koji mnogo govori o autorovoj načitanosti klasika literature, recimo Marcel Prousta. Izuzetak je satirična "Slika" koja prikazuje seosku idilu na posve pomaknut način, a potkrijepljena je i sa sitnim ambijentalnim eksperimentalijama.

Ocjena (1-10): 7 Storyville (2012, Slušaj najglasnije)

Mračni uvodnik "Komandant" koji priča o vojničkoj sudbini otvara album u neo-folk stilu, nastavlja se sa "Kreslina goba" i "Arhimed" u prilično eksperimentalnom okružju nalik na Tom Waitsa križanog sa Death In June, a onda kada se pomisli da će lirsko-glazbena fabula krenuti u nekom sličnom fahu, pristiže 10 minuta dugački komad "V premislek" popraćen melodijskim improvizacijama usne harmonike koje su, ruku na srce, mogle biti i znatno kraće. No, Krajnc je u nastavku albuma aranžirao vrlo mračnu "Prateritum" uz odjek rominjanja kiše, potom zgodnu lamentaciju "Brian Jones, avtor pravljic", a na koncu je osvirao i jedan blues na električnu gitaru - "Mejnik". Kroz čitav album se kao pozadina pojavljuju mnogi eksperimentalni zvukovi iz eksterijera (kiša, vjetar i sl.) koji obogaćuju ionako vrlo šturi Krajncov svirački kostur kompozicija.

U principu, ovo je dobro zamišljen album s konceptom, ali instrumentalno je poput nekolicine njegovih radova, jednostavno presiromašan.

Ocjena (1-10): 6 Vse zaudarja po tišini (2011, Slušaj najglasnije)

Koliko se može shvatiti po info materijalu na omotnici, ovo je možda najranija kolekcija Krajncovih pjesama koje je počeo pisati kao osmogodišnjak još 1983., ali ih zbog očeve smrti nije završio punih 25 godina. Snimio ih je tek 2008. kada je objavio knjigu "Rohneca zetev" (2006, The Roaring Harvest) u kojoj se nalaze neki od uglazbljenih stihova.

I sad, prosto je nevjerojatno da je Matej kao klinac koji je tek počeo pohađati osnovnu školu napisao ovako poetične, često mračne i tegobne stihove. Pretpostavka je da su tek sa završnim radom na njima poprimile ovakav oblik, ali svejedno mu se mora odati priznanje da je imao veličanstveni talent bez obzira kako su ti stihovi bili sročeni u originalima. Lirika prikazuje atmosferu umiranja, smrt, pogreb, groblje, kojekakva prisjećanja na ratne i vojničke dane, a glazbeno je uokvirena u jednostavni kantautorski izraz uz pratnju akustične gitare i usne harmonike.

Sve u svemu, ovo je vrlo intimistički rad u kojem se autor ne obazire na kurentna zbivanja, te se stiče dojam da je barem na 40-tak minuta htio zaustaviti vrijeme ili ga, pak, vratiti u jednu svoju sasvim daleku epohu vlastitog djetinjstva.

Ocjena (1-10): 7 Vstop prepovedan! (2011, Slušaj najglasnije)

O glazbenom scenariju se nema šta puno pričati - Matej, akustična gitara, usna harmonika, vokal i ovaj puta ponešto delaj i echo efekata koji zvuk čine malčice psihodeličnim, barem u uvodnoj pjesmi "Iliada". No, ostatak materijala je potpuno predvidljiv i ne osobito interesantan izuzev countryija "Sedim, strmim in razmišljam" i neočekivane zafrkancije "Slovenska narodna" u kome je svoj glas ubrzao, a koliko mi se čini, dio teksta je u dijalektu i ima neke meni nejasne, ali vrlo efektne semantičke cake ('huškaš jokaš škampeš'). Sam tekst je jedna od njegovih najupečatljivijih humoreski ('v šolo hodiš, nič ne veš/ ...tam cvilijo debele žene, tebe hočejo, ne mene/ ...v šolo hodiš po hašiš...').

Album obiluje zdravim zajebancijama o Adamu i Evi ("Pred smrtjo v nebesa"), medijskoj propagandi ("Radio"), socijalnim tegobama ("Bidermajer", "Večerna molitev"), ali i nekim ozbiljnijim temama ("Pismo kositrnega vojaka, kakršnih denes ne izdelujejo več, ker imajo prave in že ti dovolj zaudarjajo po tesnobi", "Sedim, strmim in razmišljam", "Plašč").

Zbog miš-maš sistema izuzetnih humoreski i, nazovimo, svjetovnih tema, "Vstop prepovedan!" se unatoč banalnoj akustičnoj glazbi izdvaja iz Krajncova opusa kao jedan od upečatljivijih albuma kojem se vrijedi vratiti i analizirati ga ponaosob.

Ocjena (1-10): 7 Ure Quartz... (2011, Slušaj najglasnije)

Punim nazivom "Ure Quartz, blišč in beda ter druge skrivnosti odvovelih kurtizan", Matej se pokazao kao knjiški moljac koji je neke stvarne (a i izmišljene) događaje i osobe povezao sa likovima iz literature i opće kulture. Tako se ovdje pojavljuju madam Bovary ("Čudne sanje Eme Bovary"), Teresa Rajhevska ("Vitlof"), Bijesni Orlando ("Besneči Roland"), rabin Pierce ("Tukaj je rabin Pierce"), no oni su svi adaptirani kroz utjelovljenje, naoko stvarnih likova iz svakodnevnog života.

Mada naziv albuma aludira na bordel i pružanje usluga najstarijeg zanata na svijetu, autor je inteligentno zaobišao perverzije i očekivane erotske ili goteskne scene. Sve ove likove i događaje je opisao kao promatrač - komentator njihovih sudbina na pomalo kroničarski način; tko je gdje bio, šta je radio, skicira atmosferu i ambijent u datom trenutku i sl. Lirika mu ima crtu nanizanih bilješki koje je sam nazvao 'neznanim', te ih je maštovito satkao s brojnim epitetima i ukrasima koji i nisu toliko česti u nekoj općenitoj rock biblioteci. Štoviše, njegovi stihovi su vječito poetični i prikazuju više od nekakvog grebanja po površini, a time upravo dobiva na dubini sadržaja da se i sam slušatelj zapita tko su i što su bili dotični likovi i njihova uloga u svijetu u kojem su živjeli, te sukladno tome, tko su te osobe s kojima ih uspoređuje. S tog aspekta, album je veoma zanimljiv za promatranje kao jedna solistička književna večer, no onaj zvučni segment je ponovno plitak i služi samo kao manje-više suhoparni laid back uz pratnju akustične gitare i usne harmonike, a to je prilično zamorno...

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 11/02/2012