Matej je tijekom kasne zime i ranog proljeća 2019. uistinu bio nepredvidljiv. Albumi su mu oscilirali od nemila do nedraga skačući ko' na trampolinu po stilskim, zvučnim i kreativnim amplitudama. Čas je bio genijalan, a onda neočekivano podbacio kao nikad ranije i sâm uzmičući pod najezdom vlastitih afiniteta nikako ne održavajući neki konstantan autorski renome. U slučaju ovog desetog albuma u 2019. može se reći da je imao vraških 'coprija', nekih magičnih moći gatanja i predviđanja skore budućnosti pripremajući teren za potpuni krah nekakvog, ah, blagostanja koje se tada činilo da je u najtežoj mogućoj situaciji od kojeg ne može biti gore ili lošije. Da je tada na kladionici uložio poneki euro za razvoj događaja kroz narednih godinu dana, sasvim sigurno bi na konto koeficijenta 1:500 što se tiče utakmice 'Svijet - Budućnost' zaradio enormnu cifru denarja. Jer svi su držeći se pijani plota rogoborili, godrnjali i zveckali da se situacija mora vrlo brzo popraviti zahvaljujući nekakvim benavim izborima, političko-ekonomskim promjenama i inim potezima vladajuće elite 'doći će bolje vrijeme, samo se strpite još malo'. Ma hajde, brus, to su priče za malu djecu. Ono što je tada izgledao totalni kolaps, samo je bila prethodnica za nastupajući armagedon… Pozabaviši se egzistencijalnim temama, pravo u središte je pogodio rasplet događaja. I to ne metaforičkim naklapanjem, već stvarnim činjenicama o komadu kruha za kojeg se ne može sa sigurnošću tvrditi tko će ga dobiti u uvodnoj pjesmi "Na krožniku je še nekaj kruha", do ponoći će nestati. Spomenuti izbori i glasanja za političke lidere su pojašnjeni kroz "Propeler" koji se vrti u prazno stvarajući propuh (treća tema "Če je prepih še pred vrati" 'bo bolje če jih zaprem'). Naredne "Delo na cesti", šaputava, dahtavo-stenjajuća "Dempsey & Makepeace prideta na zavod" puna lomova frekvencija, a donekle i "Seznam neprebranih" nakrcana isprekidanim r'n'r/ rockabilly chuggovima su satire prikazujući abrazivni kaos kome nitko više nije mogao stati na kraj, u tom kontekstu idealno govore stihovi 'zbrana dela velikih mož jemlje vrag/ metronom je zbežal iz takta/ dobro ve, kdaj je mrak'. A da će "Stiska" brzo proći, obična je utopija da osjećaj bezizlaznosti, malodušja, apatije, društvenog spleena i općeg pesimizma dolazi s protokom godina, ono, čim si stariji, tim si čangrizaviji, razdražljiviji i nezadovoljniji misleći da te hvata kriza 'srednjih godina', neostvarenih ciljeva i mogućih psiho-fizičkih promjena koje starenje nosi sa sobom. Ma, ajde, ima nešto i u tome, no daleko je lakše, kako davno rekoše Žoambo Žoet Workestrao 'lahko je s polno ritjo celibati'. Filozofirati i drobiti koješta dok imaš sve što ti treba…



Upregnut u prljave i režave post-punk distorzije s kraćim formatima što jedva da prelaze 2 minute (izuzev najduže "Misli na kavorko" od 3 minute), a također je i vokal defilirao kroz namjerno lošiji lo-fi tretman objedinivši kompletan koncept propasti i bankrota u naglašene šumove poput demo zapisa, ovaj album unatoč takvih karakteristika ima snažnu futurističku poantu na koju se nije trebalo dugo čekati. Pojavom Covid-19 došla je na vidjelo.

Naslovi: 1.Na krožniku je še nekaj kruha, 2.Propeler, 3.Če je prepih še pred vrati, 4.Delo na cesti, 5.Dempsey & Makepeace prideta na zavod, 6.Seznam neprebranih, 7.Misli na kavorko, 8.Stiska

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/04/2021