Hm. Između ovog, drugog albuma u veljači i prvog "New World Order" dan-dva je na Matejevoj bandcamp stranici bio postavljen EP "Golovec", a onda skinut s nje. Također i na officijelnoj stranici se nalazi na popisu diskografije 2021. godine kao 29. izdanje po redu (izdavač je MK Records), no klikne li se na njega, neće se otvoriti nikakav relevantan link. Ima on tu i tamo s vremena na vrijeme ovakvih poteza. Sjetite se EP-ija "Kvartet" koji je gotovo pola godine stajao na popisu diskografije, da bi onda bio skinut što je napravilo popriličnu pomutnju kod točnog prebrojavanja izdanja.
Oki-doki. "Golovec" će doći kad-tad, a s ovime drugim albumom u drugom mjesecu 2021. nastavlja se još jedan dodatak kvartologiji "Mestece Peyton", "Čokolešnik", "Album brez koncepta (vsaj sprva) i "New World Order", a odmah po objavi usljedio je Matejev info: 'Gustav (Madžarska) kot simbol "nove Evrope" in represije, pa Brexit in protikoronski ukrepi, ki ne delujejo, ker so spolitizirani ("Cambridge", "Med februarjem"), pa ZDA s Trupom in brez njega ("Pica prihaja") - skratka, še eno nadaljevanje "new world order". Sem imel še navdih'. Enivej, Gustav je, da se prisjetimo bio kultni mađarski crtić (u originalu "Gusztáv") autora Attile Dargaya, József Neppa i Marcella Jankovicsa koji su osmislili 120 kratkih petominutnih epizoda snimljenih u dva serijala 1961-1968 i 1975-1977. Prednost koja mu je donijela popularnost prvo po Istočnoj, a onda i Zapadnoj Europi, te na Novom Zelandu i još nekih 50-tak zemalja bila je u tome što se nije koristio mađarski jezik već samo semantičko mrmljanje pa su svi vrlo jasno razumijeli satiričan sadržaj koji je dovitljivo sofisticirano prikazivao zdepastog ćelavog i nespretnog inferiornog lika srednje radničke klase u urbanom komunističkom sistemu. Gustavu nikad ništa nije polazilo od ruke i od nauma što god radio i pokušavao, vječito su mu se razbijala sva očekivanja; od njega su svi radili budalu, a on je stojički podnosio sve neugodne stvari sve dok nije počeo 'pucati' od muke i frustracije. Ovi filmići su čak bili popularniji u bivšoj SFRJ nego li u Mađarskoj, počeli su se emitirati još kasnih 70-ih na tadašnjoj Jugoslavenskoj TV sve do cirka sredine 80-ih, najčešće u terminima za reklame i predahe između sportskih prijenosa nogometnih, košarkaških, rukometnih utakmica i inih sličnih prigoda.
Kao simbol nove Europe, kako kaže Matej, ova serija mu je inspirativno poslužila nadogradnji sjećanja na prošli sistem i komparaciju sa sadašnjim ne štedeći socijalno-politička i društvena zbivanja već od uvodne legato pjesme "Madre de dios" ('majko Božja') u kojoj ništa ne štima i ne ide po planu nastavljajući skoro 7 minuta rhtyhm'n'blues sočnu i drsku referencu punu psovki "Cambridge" na pametnjakoviće koji su preko debelih veza došli do tog velecjenjenog univerziteta kojeg ne mogu završiti niti nakon 20 godina duvanja najbolje trave, da bi danas sa znanstvenicima izmišljali cjepiva za novi svijet. Nije teško u ovom kontekstu predočiti prpošno živahan r'n'r "Prvi izvoz za Brexit" o kraljevskoj britanskoj prijestolonasljednici; zamislimo Gustava kako pokušava ući među otmjenu gospodu plaćajući carine i dozvole tražeći barem milimetar prostora. Tu su i scene morske pučine, disfunkcionalnih međuljudskih odnosa u melankoličnoj temi "Ocean", konfuzije kod novčanih transakcija "Vse lepo piše na izpisku, gospa", sjetnih memoara da crtić današnjim generacijama ništa ne predstavlja kroz tugaljiv blues "Gustav, pokrij se čez glavo" sve do sjajne satire o bajnoj Americi koja je pokazala svoje pravo lice nakon što je Trump izgubio izbore (razmrdani country "Pica prihaja"). I k tome završna, politička socijalka "Med februarjem in prvim majem" prikazuje da ama baš ništa ne funkcionira, a kako i bi kad gospoda u proljeće odlaze na more.
Suprotno nekim očekivanjima da bi ovo mogao biti otkačen, onako, zajebantski album kakve često umije odraditi, "Gustav" je vrlo sumoran, depresivan i siv s teškom atmosferom unatoč 2-3 komična komada. Ocrtava to neinventivno stanje represije koje mnogi, pogotovo individualni poduzetnici osjećaju. Evo, baš je dan prije izlaska albuma, u srijedu 3. veljače na zagrebačkom Jelačić placu održan prosvjed ugostitelja koji ne rade već mjesec i pol dana; svakodnevno se viđaju scene nezadovoljnih zbog nametnutih restrikcija, ali ima i dovitljivih. Viđam brojnu ekipu po raznim destinacijama gdje se ispijaju kave i skupljaju oko trafika i trgovina, a jedan je od maleckog štacuna s pečenjarom uspio napraviti i ugođaj bircuz-restorana: pije se pivo, toče gemišti i močno žganje, te tamani janjetina i odojak. Dozvolu za rad ima i nitko mu ništa ne može. Nije zabranjeno piti i jesti na cesti pored trgovine. Još uvijek. A sve to itekako podsjeća na jedan drugi, ne ex-Yu, već sovjetski socijalizam kad se pivo točilo u najlonske vrećice, postojali su neradni dani (znate li da mađarska TV nije emitirala program ponedjeljkom?), sve trgovine su imale dvokratno radno vrijeme, a između veljače i svibnja njihova elita je odlazila na Bahame, u Južnu Ameriku i Australiju da se odmore od preteških državničkih dužnosti.
Naslovi: 1.Madre de dios, 2.Cambridge, 3.Prvi izvoz za Brexit, 4.Ocean, 5.Vse lepo piše na izpisku, gospa, 6.Gustav, pokrij se čez glavo, 7.Pica prihaja, 8.Med februarjem in prvim majem