Namjenski album za roman "Poplava" već je treći-četvrti Krajncov uzajamno povezani glazbeni rad na osnovama literarnog djela u posljednje dvije godine. Podsjetimo, prethodno su to bili "Balada za bencinsko s sirom", "Gora Stipe", a djelomice i "Trio Karaul: Plašč" (po romanu "Plašč, povest o oblačilu").

U svome prepoznatljivom maniru literate i glazbenika, on ne prati radnju romana "Poplava", već mu ovim albumom daje svrsishodnu dopunu i manje-više likovima i događajima udahnjuje život i novu, proširenu dimenziju, atmosferu i konfiguracije. Kad se ne bi pročitao roman, slušatelj se stavlja u kompromise i nedoumice, redajući zagonetne pjesme odsvirane uglavnom na akustičnu legato gitaru kojoj je dodan laid-back štimung električnih disonantnih distorzija i malo klavijatura koje je zajedno s njime odsvirala i njegova supruga Lenka. Zvuk je veoma melankoličan i nostalgično podražava ambijent događaja u Celju datiranog vremena pred Dan mrtvih 1990. kada je inače vrlo plitka rijeka Savinja poplavila veliki dio grada. Nedavno sam čitajući jedno prozno djelo Aleksandera Cepuša saznao da je Savinja toliko znala biti plitka da se pokojni Haš u jednoj svojoj pijanoj suludoj ideji da Splavarjev most prohoda uz gelender s vanjske strane mosta okliznuo i pao u svega par pedalja vode. Na svu sreću, samo se dobro natukao...

Shodno tome, pjesme prate izabrane momente romana, a počinje skladbama "Van Halen" i "Svetopolkova suha roka"u kojima je naglašena jaka nostalgija povratka na staro ognjište glavnog lika Dorijana Sivljaka, odnosno, u određenu ruku alter-ega samog Mateja, posjeta preminulom ocu na britofu (groblju) i prisjećanje na vrlo bliske gažerske dane kada je netom pristigao s broda svirajući obrade evergreena turistima ('nekoč sam imel satovje/ bil sam slab gospodar/ načrtoval sam repertoar za bogove, a nakoncu zgolj pobral njihov denarj'). U lirskom segmentu on se daleko više oslanja na vlastite impresije Celja kojeg je napustio nedugo nakon poplave pokušavajući se prisjetiti nekih detalja kako je grad nekoć izgledao, no nailazi na vrlo malo starih slika i vizija ulica, dvorišta, fasada, zapuštene rodne kuće, starih časopisa i nekih ljudi. Čak se i 'čaj ohladil že pred leti'...

Ovdje izuzev temperamentnije "Kaj mi pomaga napitnina" i nema nekih izrazito naglašenih pjesama kao što ih Matej umije ostvariti, no sve su one nabijene snažnim individualnim pečatom upravo tog trenutka - povratka u staru sredinu koja mu je silom životnih prilika postala strana, nepristupačna i vrlo hladna. U njoj traži onaj duh kojeg je ostavio nailazeći prije svega samo nostalgiju; mnogo toga se promijenilo i praktički se osjeća da jedino iz prizme sjećanja na neke likove koje spominje u romanu nailazi na djelićak nekadašnjeg inače velikog mozaika djetinjstva koje je ostavio u Celju. Album je stoga veoma intiman evocirajući prije svega prvenstveno njegove asocijacije s blagom dozom odmjerenog humora ('pomislim kakšni bi bil pločnik pod oknom če bi listje zahtevalo ležarino', "Če bi kadil kot Simon Jenko", 'kočije bodo umrle z razlogom - preniske tarife imajo', "Gnus ob misli na Hedviko"). Mada je gotovo sve pjesme ispjevao u prvom licu jednine uživljavajući se u različite likove, osjeća se da je kompletnu liriku ispisao iz vlastitog rakursa gotovo nezavisno o samoj fabuli romana. Odnosno, album je daleko nostalgičniji nego li roman, a oba rada su i literarno i glazbeno nadopuna jedno drugome. Glazbena kulisa je u ovom slučaju idealno pogođena sa jakom lirikom premda nema u njoj potencirane dramatike koja bi se mogla očekivati. Pjesme su veoma emotivne i senzibilne s letargično-elegijskim kontekstom sažimajući upravo taj akcent kada čovjek u životu osjeti da je gotovo neprimijetno pored njega prohujao veliki dio vremena i da su se prilike stubokom izmjenile, a on kao pasivni učesnik u njemu ništa bitnije ne može utjecati.

Naslovi: 1.Van Halen, 2.Svetopolkova suha roka, 3.Roka v pomoto, 4.Če bi kadil kot Simon Jenko, 5.Kaj mi pomaga napitnina, 6.Gnus ob misli na Hedviko, 7.Sanje se vračajo z rešilcem, 8.Edgar Rice, 9.Spomin

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/02/2014