Realiziran 21. rujna (septembra), ovo je četvrti od ukupno 9 albuma što ih je Matej nevjerojatnom brzinom objavio u jednom mjesecu. Mislilo bi se da ionako poslije 224. objavljena albuma (ovo mu je 225.) više nema što besediti, kantati i svirati. Ih, tako bi se mislilo u Portugalu, najlijenijoj zemlji u Europi. Ili u poznato agilninim krugovima radničkog sindikata Crne Gore.
Nabijajući uglavnom blago distorzirana legata u kraćim disonantama s reverbom i delay efektima, te rijetkim staccatima (završna "Hrast, ki vihar na tla ga zimski trešne" na tekst Prešerna i "Zdenec"), atmosfera zvuka je melankolična i mračna, psihodelično lelujava, a tome pridonose i sporedna 'probijanja' neidentificiranih letećih zujavih mušica iz susjedne prostorije ali vesolja, vseenkrat. Čak se u pjesmi "Potažva" na stihove Koseskog u 1.10 odnekud pojavi ženski operni soprano stvarajući na trenutak ono paradoksno komešanje poput western komedije "Vruća sedla" kada su glumci probijali kulise hollywoodskih studija i upadali u kadrove drugim režiserima što su istovremeno snimali filmove sasvim drugačijih žanrova.
Možda je sve to namjerno izvitopereno u kontekstu sadržaja što se bazira na nastavku analiziranja što globalne, što lokalne socijalno-političke krize koja mu je u rujnu legla s izuzetno nadahnutom inspiracijom. Razglaba o motivima mogućih promijena kojih se u velikim carstvima nije moglo očekivati; faraoni nisu imali potrebu za promijenama (uvodna "Zamenjava"), skače samome sebi u aktivni komoditet 'riječi u mojoj glavi zvuče drugačije nego na papiru/ nitko mi ne gleda pod prste kad pišem... kad otvorim usta/ dobro blago se ne hvali' ("Groteska"), metaforički opisuje scenu nomadske potrage za vodom, kopanja bunara i zahvaljivanju Gospodinu ("Zdenec"), pa iznenada zapoje i po horvaški o gospođi Herny što ima kćerku na fakultetu, a nikad se nije niti rodila ("Drago mi je, gospođo Herny!"), satirično razlaže stanje na relaciji vlada - vox populi 'hočemo golaž in blitvo/ ...in pevca ki poje o lepi deželi/ mamo je jebal, očeta zaklal, vsi bomo z njim zapeli' ("Elasti kor"), dramatizira o slavlju pod tendom uz srnjaka ("Bivak"), nomadski nastavlja put autocestom sa čašicom vode susrevši Kovilu Migovirkovitlit i njenu sestru Kisvilu ("Kozarec vode") i na kraju faktički pokazuje da od nekakve velike revizije s točnim i vjerodostojnim dokazima o financijskim izvješćima državnih proračuna nema niti pomisli. S time se mogu baktati sitne duše u svojim privatnim životima.
Ovaj puta je Matejeva angažirana poetika skrenula stranputice s dobrim namjerama u humoresku bez drskijeg revolta. Pomalo i letargično, a omot bi sugerirao da će opaliti gitaristički tko-zna-što i kakav blues, noise, neo-folk, rock, country, eksperimentalni šamar...
Naslovi: 1.Zamenjava, 2.Groteska, 3.Zdenec. 4.Potažva, 5.Drago mi je, gospođo Herny, 6.Elasti kor, 7.Bivak, 8.Kozarec vode, 9.Kri rečem, 10.Hrast, ki vihar na tla ga zimski trešne
Vojne slike - balade Janeza Menarta (MK Records, 2019)
Celjske balade (2019)
Chevalier se sprehaja po Pekrski (2019)
Izbire (2019)
Vročinski val (2019, digitalni EP)
Celjske balade (2019)
Pepel, ki mi je padal po roki - pesmi Toma Vebra (2019)
Tretje poglavje (z Agencijo Rokenrol) (2019, Helidon)
PESMI, KI SEM JIH ŽE OD MALIH NOG ŽELEL POSNETI, PA JIH NISEM, KER SEM UGLASBLJEVAL POEZIJO IN IGRAL ROKENROL, ZDAJ MI PA NI VEČ TREBA SLUŽIT TRGU, KER SEM BOGAT IN SLAVEN IN LAHKO POJEM POP PESMI, KI SO ME IZOBLIKOVALE V MOŽA! (2019)
Usode na kredit (2019)
Vojne slike - balade Janeza Menarta (2019)
Bele živali so zelo pogosto gluhe - pesmi po navdihu kratkih zgodb Ivane Myškove (2019)
Mati, odprite no darila - božični album 2019 (2019)
Douchebag Mama, EP (2019)
The Guardian, LP (kot Matt Kaye, junij 2019, z letnico 2018, Kulturni center Maribor/Kvakas)