home > mjuzik > Rokovnik

kontakt | search |

MATEJ KRAJNC: Rokovnik (Slušaj najglasnije, 2016)

Morati ću preskočiti, barem za sad 103. album "Aleksander Cepuš in Matej Krajnc predstavljata Usmrajena riba/Fretless citre bend" jer mi nije stigao u adekvatnom izdanju. Cd sam dobio, ali avaj, prazan je - nema niti jednog tona na njemu. Uredno su poredani 'track 1', 'track 2', 'track 3'... 'track 15', imaju i vremenski 'tajming' (sve su vrlo kratke, u prosjeku oko minute i pol), no od zvuka ama baš ništa. Nema ničega. Pa sam prešao na ovaj, 104. "Rokovnik" u očekivanju te nove plošče sa suradnjom dva slovenska čudaka.

Čini mi se da je Matej u ovoj prilici što se tiče "Rokovnika" izabrao vrlo pogodan trenutak da izvadi iz vlastitog arhiva stare pjesme koje je zapisao u vlastiti notes još 1996. kad nije imao niti jedan objavljen album. Izuzetak je skladba "Hubert" napisana 2001., a vidiš, baš idealno pristaje u blagdansko raspoloženje premda govori o Svim svetima, Sesvetama ili Danu mrtvih: 'kupil sem šopek krizantem, počasi je november vstajal... Ej vsi ti štanti polni rož, čez dan, čez dva vas več ne bo, svečke bo odnesel zimski mrak in vse uvele rože z njimi'. Sad u ovo vrijeme, ne mislim samo na Božić i Novu godinu, već na činjenicu da bi se od recimo stotog Matejevog albuma mogla podići i poneka znakovitija zainteresiranost za njegov rad osim onih nekoliko vjernih fanova i prijatelja što u stopu prate svako njegovo novo izdanje. Tko je, što je, kakav je sada, a kakav je bio nekad. Analize. Usporedbe. Traženje nekih relacija. Što ga je to navelo na ovakav hiperproduktivni rad u kome uz profesionalne obaveze uspije napisati, snimiti i objaviti toliko albuma, te se k tome revno baviti književnošću i publicistikom. Pa kad uopće taj čovjek spava, ako uopće spava?
[ Matej Krajnc u mlađim danima ]

Matej Krajnc u mlađim danima

Ma, Matej ne spava. On sanja. A sanjao je još i prije 20 godina samo nije bio niti izdaleka toliko aktivan kao u posljednjih 5-6 godina kad je uhvatio vraški zalet štancajući albume ko' na pokretnoj traci - 2010. 4 albuma, 2011. 7, 2012. 10, 2013. 5, pa onda 2014. 12, da bi 2015. oborio rekord od 32 albuma. Za 2016. ovo mu je 24. diskografsko izdanje i još nije svršena priča oko toga. Tko zna šta se može još desiti u ovih preostalih 10 dana do isteka godine... Nego, na "Rokovniku" se prije svega vraća u taj svoj post-adolescentni period kada je ispisivao pjesme (imao je tada 21 godinu) u kojima se jasno ocrtavaju sve njegove poetske konture, odnosno već tada je imao potpuno izgrađen stil. Doduše, kako sam priznaje na ovitku cd-a, tu i tamo je ponešto popravio, primjerice "Odvrzi prekleti predsodek" je ranije pod naslovom "Mrzel zimski dan" već pet puta objavljivao u solo ili bendovskim varijantama s drugačijim tekstom, prvi puta na albumu "Likvidamber" 2004., a "Lepe putifarke" su uvrštene na osmi album "Prepozno za svetnike" 2005.

U ovih 10 pjesama uočljivo jest da je glavna srž tih ranih godina njegovog stvarateljstva bila čudnovato sročena poezija po kojoj je nesumnjivo odudarao od svojih vršnjaka koji su sredinom 90-ih otkidali na grunge, alternativu, metal, brit-pop ili pak, na dance, techno, house ili zabavnjačke šlagere. On nije pripadao niti jednom plemenu i vjerojatno kao lik koji nije pratio tadašnje trendove svojoj okolini se doimao čudnovatim, pomalo bizarnim, zbunjenim i izgubljenim studentom - marginalcem koji svoju 'briju' nalazi u 'dosadnom klasicizmu'. Kroz stihove je već tada pokazivao sklonosti ka spajanjima skokova iz jednog vremena u drugo radeći abnormalno ekscentrične zahvate koji su za jednog mladog dvadesetogodišnjaka pokazatelj lucidnosti, ali i vrlo razvijene maštovitosti. Umjesto da recimo favorizira (ili ironizira) idole tog vremena poput Kurta Cobaina, Brad Pitta, Chuck D-ija, Madonne, braće Gallagher, Tom Cruisea, Paoula Coelhoa i sličnih studentskih preokupacija, njegovi likovi su Whoopi Goldberg, Springsteen, Eddie Cochran, Captain Beefheart, Guy Mitchell, Constantin Rossi, Marinella (Kyriaki Papadopoulou - Κυριακή Παπαδοπούλου), Victor Hugo, Leonard Cohen, Goethe, princ Wilhelm... U pjesmi "Vse vrste korakov" zbori: 'Pred temo snemam klobuke, bradat kot Victor Hugo... Iz ur sem potrgal kazalce, iz preteklosti pa spomine. Moj svet je svet tega trenutka, srečanja in bližine. Rad imam vse vrste korakov, le korakov odhajanja ne'. Zanimale su ga sasvim drugačije, tada netipične stvari za njegovu generaciju - stari r'n'r, šansone, stari filmovi 50-ih i 60-ih, noir scena, književnici, povijesne ličnosti, filozofija... crpivši nadahnuće duboko prožimajući u suštinu toga o čemu zbori. Elem, znao je već tada mnogo više od svojih vršnjaka da se nesmiljeno mogao šegačiti sa stvarnim činjenicama koje su mu služile samo kao tematski poligoni za prikaz realnosti, one mahom ljudske svakodnevice. Kroz neke pjesme se i osjeća da je bio na neki način odbačen od svoje generacije s kojom baš i nije išao ukorak. Uostalom, zašto i bi? A pjesma "Rumene strani" pak prikazuje jednu drugu stranu života, mračni noir s naizgled romantičnim uvodom što svršava poput opće lirske klaonice death/black metala što je, moram priznati koliko poznajem njegov opus, vrlo neuobičajeno od njega da je tada imao i takvih morbidnih ideja s kojima se praktički može osmisliti i cijeli roman.



E, sad, sukladno svemu tome, očekivao bi se klasični akustični kantautorski album s gitarom i usnom harmonikom, onakav kakvih ima najviše u diskografiji da dočara svoje startne pozicije te epohe. Ali ne. On nastavlja svoju eksperimentalnu zvučnu priču s elektro-akustičnim performansima na granicama dark-wavea, electro post-industriala, noisea i dakako sofisticiranog bluesa izlazeći sa svakim novim ovakvim radom sve više u susret post-avangardi kojom se opet ne priključuje nikakvom striktno određenom kolosjeku ili retrospektivnim nostalgijama budući da barem u mladosti nije nimalo šmekao ovakav izraz blizak mekanim izdancima Throbbing Gristle ili Coil koje su danas počeli otkrivati hipsterski klovnovi na čelu s neuspjelim kvaziumjetničkim frajerima Bon Iver. S te strane se opet pokazuje samoukim inovatorom što se ne obazire na 'preteklost' da bi morao igrati po njenim konstrukcijama. Istina, Matejeve kompozicije u tom aspektu su još uvijek linearne otkrivajući loop/ copy/ paste zahvate, no ionako mu glazba redovito služi kao background za poeziju. Mora se istaknuti da je ovdje podosta toga nadosnimavao (čak i po nekoliko gitarskih dionica u različitim spektrovima) slojevito se bazirajući na tehnologiji, a ako ovako nastavi, uistinu je teško predvidjeti buduće reference njegove glazbe za 20-30-40-50 albuma.



A da je tada, 1996. pred svoje vršnjake izašao s ovako oblikovanim zvukom bio bi još veći čudak kojeg, nesumnjivo, ama baš nitko iz njegove generacije ne bi shvatio. S protokom dvije decenije jasno se vidi koliko je već tada bio snažan pjesnik što ima svoje 'ja' i svoj stav, a opet ga i danas malo tko shvaća i uzima zaozbiljno. Jedva da se i zna za njega u glazbenim krugovima...

Naslovi: 1.Domov?, 2.Odvrzi prekleti predsodek, 3.Vstajenje najdihojce, 4.Lastnost dobrega jezikovnega sloga, 5.Vse vrste korakov, 6.Lepe putifarke, 7.Valček se čisto drugače pleše, 8.Hubert, 9.Rumene strani, 10.Precej zoprno, kajne, dragi Vilhelm?

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 21/12/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Axis Mundi

Decrepit Birth: Axis Mundi (2017)

| 23/07/2017 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Ispod ovog neba, EP

JEREMY: Ispod ovog neba, EP (2017)

| 23/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Live Necronomicon, live

MINISTRY: Live Necronomicon, live (2017)

| 22/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Snošaj faktora

ABERGAZ: Snošaj faktora (2017)

| 21/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Tourmaline

ANAHITA: Tourmaline (2017)

| 17/07/2017 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
08_2017-humstok220x60.gif
> diskografija
cover: Rokovnik

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*