Kad je objavljen dvanaesti album po redu u 2015. godini, a inače Krajncov šezdeseti audio rad (!), moglo se pomisliti da je time zaokružio svoju godišnju kvotu od po jednog albuma mjesečno. Ali ne. Nanizao ih je još 5 komada, a ima ih još snimljenih samo što su objavljeni u 2016. U takvoj hiperproduktivnoj realizaciji više je gotovo nemoguće pratiti njegov serijal svega i svačega po nekakvoj amplitudi kreativnosti koja i nema neke drastične otklone, a popamtiti i pohvatati što je sve napravio ravno je samo fanatizmu nekog strasnog obožavatelja ako takav uopće postoji.

Krajnc pjesme i albume istresa iz rukava: uzme gitaru, ode platiti neke račune i obaviti kupovinu, a u međuvremenu posjeti studio i snimi novi rad. Ovaj je nakrcao delay efektima na vokalu i gitari, prljavo ga izvitoperio do lo-fi kakvoće i na njemu izbacio vrlo sarkastične tekstove o svakojakim spodobama što rade kojekakve stvari, ponekad bizarnosti ("Pismo serijskega morilca pokojni ženi na valentinovo"), ponekad abnormalne gluposti ("Idioti"), ponekad očajničke poteze u kontekstu loše socio-društvene situacije ("Garažna rasprodaja"), a za razliku od mnogih albuma, na ovome nema emotivnih urona. Ušao je u onaj mnogo rijeđi segment vlastitog opusa - angažiraniji i pribraniji kreativniji proces s prgavim i protestnim stavovima, dakako opravdanim i mnogima daleko razumljivijim nego li kad poetski radi skokove s percepcije na percepciju šarajući s mnogobrojnim likovima iz filmova, književnosti, glazbe i stripova.

Kao i mnogo puta do sada, uistinu je šteta što se u ovako abnormalno neuobičajenom i zgusnutom serijalu albuma zaboravi na slušatelja i njegovu pozornost, a osobito si je u ovoj prilici mogao dozvoliti luksuz i naštampati tekstove pjesama koji su mu ionako redovito najjači dio stvarateljske osovine. Štampani libreto mnogo bi pripomogao dubljem shvaćanju i značenju svih ovih 15 kompozicija jer su vokali usljed efekata i prljavog zvuka mutni i nerazgovjetni, echo i delay ih prekrivaju halovima, a album u zvučnom dizajnu odgovara konceptu raštelanog noise izraza i kao takav poprilično odudara svojim performansima naveliko prigrlivši alternativan i sirov štimung koji može zgrabiti svakog slušatelja željnog neobičnog gitarskog ekscentrizma. Barem onog u okvirima Krajncovog stvarateljstva koji se pojavi tek na svakom petom-šestom-sedmom albumu.

Ovdje nikako nije riječ o nekoj zbrljanoj ili lošoj kućnoj djelatnosti, dapače, Krajnc se poslužio upravo ovakvim devastiranim tonskim potezima jasno upirući lirikom u metež, kaos i općeniti životni nered gdje se više ne zna što se sve može desiti na društvenom smetlištu koje zaudara internacionalnim smradom.

Naslovi: 1.Stara zgodba, 2.Prvorazredni ljudje, 3.Pismo serijskega morilca pokojni ženi na valentinovo, 4.Modrost, 5.Mož za zaveso, 6.Pridiga, 7.Idioti, 8.Habemus, 9.Grom, 10.Balada o kardinalnih vprašanjih, 11.Farški krti, 12.Garažna rasprodaja, 13.Denar, 14.Zimska balada o bratomornih komunistih, 15.Blues o sanaciji banke

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 30/01/2016