Matej je do sada svašta napravio kroz 125 objavljenih diskografskih izdanja. Akustike, amplificirane, električne gitare, klasične kantautorske albume s usnom harmonikom, brdo obrada, kojekakvih preinaka, različitih varijacija, pa eksperimentalnih radova, pa bendovskih projekata, djela napravljenih prema literarnim izdanjima poezije i proze… No, nikada do sada se nije okušao u ovako minornom formatu s pjesmama kraćim od 1 minute, točnije: tri iznose 0.53, jedna 0.43, jedna 0.38, a čak dvije samo 0.23 što sveukupno iznosi 5 minuta i 22 sekunde.



Uf. Prvo sam mislio da je posrijedi neka progressive rock šala jerbo imam običaj albume slušati na mp3 playeru kad idem na posao i s posla očekujući da će mi nakon 'prve pjesme' uslijediti nastavak. A tu 'prvu' pjesmu nisam čak niti dobro ukapirao: ček, ček, pa Matej samo svira distorzirane rock riffove koju završava par riffova a'la "Manish boy", te sam, logično, očekivao eeeee, sad će da ga Matej razvali u blues, a ono ništa. Morao sam se zaustaviti s biciklom da provjerim oli mi možda nešto ne štima s mp3 playerom, tja, možda je krepao, ali ne bi smio, pa napunio sam ga baš netom prije odlaska na posao. Ma kakvi… Sve je OK. Jasna stvar. Matej se ne zeza. Kratke, najkraće pjesme u karijeri s dvije kitice, a u svakoj po četiri stiha bez refrena. I to poezija koja para maštu svojim povijesno-faktičkim činjenicama i zgodama o poznatim herojima i heroinama - Rozamundi, Nancy Sinatra, Davidu i Golijatu, Aškercovom posljednjem Celjanu, Kraljeviću Marku i Krpanu.

Samo se treba udobno smjestiti, navinuti koncentraciju na hozentregere i biti usredotočen na ovih raritetnih 5 minuta i 22 sekunde. Stvar je potpuno jasna, a kao što se može uočiti, ovdje ama baš ništa nije jasno odprve zato jer je stvar takva kakva jeste.

Naslovi: 1.Turjaška Rozamunda, 2.Oblomov in Gončarev, 3.David in Golijat, 4.Poslednji Celjan, 5.Poletje v školjki, 6.Izgubljeni škorenj Nancy Sinatre, 7.Kraljević Marko, 8.Krpan

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 27/09/2017