S "Gortexom" je sada mnogo toga jasnije čemu ona neobična lirika puna apstraktnih skokova u prvom dijelu "Pedant", a u principu, to je bio vrlo domišljat uvod u bogatu ironiju konzumerizma u kome svi znaju sve, kompetentni su 'do jaja', a ne otkriva se od prve. Valja na samom početku prožvakati uglazbljene stihove Dragotina Ketteja "Ah, zapojte" odsviranu raštelanim melodičnim staccatima namjerno otpjevanu poput početnika koji se bori s arijama i intonacijama dječje pjesmice, čak i benavo sramežljivo u polutremi, sa zadrškom i fućkanjem koje bi trebalo pridonijeti zavodljivosti. Odmah stiže razmrdani rockabilly "Trupelce zaudarja" sa samo jednim stihom 'trupelce zaudarja že od januarja', a tu se odmah uočava latentna zajebancija da ovo nije nikakav kardiološki ozbiljan album.



Ako niti to nije dovoljno na početku ovog polusatnog rada, tu su onda i sljedeći dokazi "Kovaška" i "Kar spakiraj!" po poeziji Otona Župančiča s uvrnutim vokalnim interpretacijama rođenih za crtiće s time da je ova druga redefinicija melodije "Hit the road Jack" (original Percy Mayfield, nije kao što se smatra Ray Charles). Zna se na što puca Matej. Iznenađenje je "Ja kao" na hrvatskom konačno obznanivši fabulu komedije o šverceru s vešom. Premda su stihovi iznimno kratki ('ja kao trgovac donjim rubljem podbacio sam već prvi dan'), dovoljno govore o primarnom neskladu našeg balkanskog mentaliteta. Nije da se ovdje našegačio s Hrvatima ili nekim drugim ex-Yu narodima koji kruh ubiru preprodavajući po pijacima, placevima, vašarima, sajmovima radeći na crno u strahu od inspekcije i kojekakvih dušebrižnika za nedozvoljenu, odnosno neprijavljenu aktivnost, pa sjetimo se samo svih onih švercera duhana i cigareta, pa šetača što po svim sličnim destinacijama potiho nude čarape, jednokomponenta univerzalna trenutačna ljepila, marker-flomastere, najlonske vrećice, te štošta 'ispod jakne' ('3 za 10 kuna' = '3 za 1,5 euro'), uvijek sam se pitao zašto se ne nudi ono što je uistinu potrebno, poput jeftine gume za bicikl, pincete, grickalica za nokte, USB stickova… Ima tako poodavno iz moje mladosti kada je jedan vrlo sličan švercer bio podstanar kod moje babe, još u vrijeme ex-Yu. On je švercao upravo donji veš. Nabavljao ga je tko zna gdje, a tada je mahom to dolazilo iz Turske, a ne iz Kine. Njegovi ukućani su nosili taj friški veš direktno iz krojačnica, a kad su ga zaprljali, fino se ponovno zapakirao u originalno pakiranje i to je prodavao po pristupačno jeftinoj cijeni. Nikad nisam vidio oduševljenje kupaca kada su otvorili paketić, ali nije ga teško zamisliti, no on nikad nije podbacio kao trgovac jer je znao na koja mjesta ne smije zalaziti.



Nastavak ove bizarne priče slijedi "Hlače mi stiskajo jajca" kroz aktualni hipsteraj uske robe gdje hlače ne smiju biti široke, u njima se ljudi osjećaju stariji za barem 30 godina. I kao takvi ih je sramota hodati po trgovačkim centrima premda se u njima na razglasu vrti Roy Orbison; lokalpatriotizam kod Mateja je uvijek prisutan, sjeti se on i Savinje s "Blue Bayou" ili Ljubljanice gdje se vrti "The River". A i sâm u ovakvoj zbrci važnosti fasade i imagea kaže 'nato se spomnim da sem začel govoriti o nečem čisto drugem. O čem že?'. Sjeti se, ah, da, pa o Pinokiju, tom malom drvenom lažljivcu Carla Collodija asocijativno povezanog s novim adaptacijama u temi "Ostržek bi zajtrk". Nedavno sam čuo jednu dobru foru. Šta kaže Pinokio nakon četvrte pive? Đe peto? Nadalje, "Moj očka ima koščici dve" nije nikakva parodija na poznatu slovensku narodnu polku "Moj očka 'ma konjička dva", najpopularniju u izvedbi Kvinteta Avsenik iz 1959. godine (objavio Jugoton), mada aludira lucidnošću na lijepe šimeljne (bijele) konje u štali koji su danas uistinu rijetkost jer je svijet otišao dođavola. Radi se o našim hrvatskim lipicanerima kakvog sam i ja nekad imao u svojoj štali kada sam živio na selu koje se danas pokušava zvati gradom jer je u njemu sve manje prave stoke. Konji se vide samo na hipodromima i filmovima, više se ne koriste na nekadašnjem selu, traktor je zamijenio sve te konjske snage, nažalost i mnogi se stide svojih seljačkih korijena pokušavajući biti urbani… Mnogo toga se gleda i saznaje preko Netflixa i interneta, oni oblikuju novi pogled na stvarnost, a tu je Matej vrlo sarkastičan metaforički se obračunavajući s hajpovima, a i onima koje je urbana kultura tako odgojila da ne znaju razliku između zelenka, šarca, vranca i sokola (četiri glavne vrste konja u našem podneblju). Tu odlično sjeda stara poezija Janez Menarta "Polnoletnost" mirnim dijagnosticiranjem plebejsko-zatucanog načina razmišljanja da je 'resnica tako globoko da se u nji zgubi'. Za kraj je "Blagoslov strašil", iznimno satiričan gothic/ dark komad od svega nepune 2 minute kao kritička litanija.

"Blagoslov strašil"

'Blagoslovi, o nebeški Oče,
ta strašila, ki naj bi nam odganjala vrane in srake!
Narisali smo jim dodatne zobe,
tudi brke in brado, da bi delovala bolj vandotovsko,
a ptiči imajo svojo agendo.

Vzamejo Casio in potem je bolj taborni ogenj kot pa strašenje.
Strašila pojejo Sivo pot, in to s temi zobmi in brado!
Pojejo tudi Love Is All Around,
čeprav naj bi bilo ravno obratno!

Stori torej nekaj, vsemogočni Oče,
spremeni jim repertoar, daj jim kitare za shredding,
nekaj naj se zgodi, računamo s tvojim smislom za hrup in grozo,
zdaj in na vekomaj amen!' Matej namjerno ovu pjesmu nije htio staviti na youtube premda je himničnog poetskog naboja idealnog za cjelokupno sažimanje albuma, dođe nešto poput onih intrigantnih punkersko-rockerskih tema u kojima se Franci Blašković obračunavao sa sistemom i religijom 'sad će doći velečasni, pa će ti jebat mater', dakako, u mnogo kulturnijem i pribranijem izdanju, ali smisao je vrlo sličan, nadasve provokativan i u suštini zajedljiv, samo bez arogancije i direktne opozicije u koju se rijetko upušta. Vrlo dobar, objavljen 1. listopada (oktobra) na dan kad je u Hrvatskoj bio još jedan potres, Internet kasnio po nekoliko sati, a neki novi hipsteri uslijed zatajenja mobitela skužili da je Coldplay prvi alternativni rock bend prije kojeg su postojali Queen, Status Quo, Dire Straits, Brkovi i Dubioza Kolektiv.

Nadaljeva se…

Naslovi: 1.Ah, zapojte, 2.Trupelce zaudarja, 3.Kovaška, 4.Kar spakiraj!, 5.Ja kao, 6.Hlače mi stiskajo jajca, 7.Ostržek bi zajtrk, 8.Moj očka ima koščici dve, 9.Polnoletnost, 10.Blagoslov strašil

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 15/10/2021