S najneinventivnijim omotom na bandcamp stranici ispisanim običnim, ne baš nekim krasopisom (originalni omot je bio artistički sivo-bijelo dizajniran geometrijskim likovima - krugom i pravokutnikom), ovaj album se nakon remek-djela "Vse pesmi so tihe" (2002) opasno približio reciklaži peglanja jednih te istih formata i načina kompletnog pristupa, a baš uzgred pjesma "Na pol droga" znamenito priznaje 'doktor zober mi je povedal svoje mnenje: premalo pijem in precej premalo kadim' aludirajući čak i nesvjesno da mu manjka žešćih i odriješitijih aditiva koji bi ga uzdignuli iz mirnih, plahih i suviše plašljivih izvedenica poput poniznog kršćanskog kantautora koji nema poriva da se nekome usprotivi progovorivši protestno i revoltirano. U globalu gledajući, baš tako je i koncipiran ovaj preobiman rad od punih sat vremena na dostojanstven način, a objavljen je i na svečanu priliku, na Badnjak 24. XII 2005. razvezavši još jednu samotnjačku fikciju koja se tada mogla i učiniti prizorima iz Matejeve svakodnevice, no kasniji razvoj njegove karijere pokazati će da je ovdje ta fikcija pretenciozno postavljena jer će mnogo toga izaći na vidjelo. Ustvari, njegova mašta u kojoj niže crtice i sličice iz neke realne perspektive o samoći, slomljenom srcu, neispunjenim željama, povremenim odlascima u barove na pivo, zagledanja prsatih krčmarica ("Dostojanstvo"), druženja, pa zgodbe iz života popularnog kantautora s brkovima poput Ivana Cankara koji bježi od dosadnih novinara, davanja intervjua, zatvaranja u nekoj otmjenoj rezidenciji ("Na pol droga"), samo su snovi o popularnosti i razumjevanju njegove kreativne ličnosti koja je stubokom nepokolebljiva aludirajući na poluboemski, pomalo i raskalašen život kojeg bi u takvoj fikciji želio sakriti od očiju javnosti. Sve to nije nimalo loše koncipirano, pomalo Waitsovski s Cohenovim šmekom, ali zna se, ti velikani su uistinu pjevali o svojim životima, ljubavnicama, pijankama, feštama, pa i razbludnim dogodovštinama koje je Matej zaobilazio u velikom luku već je samo o njima zborio pokušavajući uvjeriti slušatelja da su bile stvarne što mu donekle i polazi za rukom, točnije glasom i lirikom.



Kroz fabulu naredao je i niz stvarnih prizora i premisa: kršćanske i biblijske motive (pepelnica, "Kralj Herod"), nastanak literarnih djela ('najprej je bila beseda, nato roman... nato ovitek' "Prvi dan"), beskrajno čitanje knjiga ("Kaj se zgodi"), razglabanja o radijskom programu ("Risbe na prvem programu"), ponešto i stvarnih punca ("Lepe putifarke"), ali to je toliko nježno i samozatajno izvedeno čak i u onim fiktivnim opisima da jednostavno svemu tome manjka dinamike i dramtaike kao da će svakog trenutka zaspati zbog pomanjkanja energije poput vrlo zgodno sročene "Jezdeci" o masakru u krčmi gdje se trebalo daleko hrabrije i odvažnije upustiti u tragikomediju, a završna "Slabo naslikana Doris" kroz ljubavnu priču od skoro 11 minuta se pretapa u poveliku monotoniju s bespotrebnim repeticijama refrena.



Čitav zvučni performans s kombinacijama nježnih staccata i laganih legato trzaja s povremenim orglicama služi samo za kulisu u kojoj Matej kroz mnogo spoken-word naracija, ali i nekih vrlo lijepih melodičnih arija izbacuje svoju novu lirsku epopeju, no upravo zbog sramežljive i stidljive izvedbe bez pakosti, prkosa i revolta, ovaj album je najtananiji dio njegove početne diskografije.

Naslovi: 1.Uvod (Nocoj je že prepozno za svetnike), 2.Prvi dan, 3.V otprti krsti tvojih dlani, 4.Kaj se zgodi, 5.Noč, 6.Risbe na prvem programu, 7.Dostojanstvo, 8.V pepelnični niči, 9.Na pol droga, 10.Lepe putifarke, 11.Kralj Herod, 12.Jezdeci, 13.Slabo naslikana Doris

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/02/2021