Nakon simpatičnog, prvog EP-ija "Widgets, Or Else" potpisanog kao Matt Kaye objavljenog 25.II 2018., Matej je u vrlo kratkom vremenu realizirao singlove "But/ Toy Baloons" (2.III) s ponovnim gostovanjem Leon Posedela na fino satkanoj blues gitari i "Cerebral Palsy Blues/ Snowball Jesus Westenra" (17.V), a onda 1.VI i ovaj prvi kompletan album na kome se nalaze navedeni singlovi, te 2 pjesme s EP-ija - "Phil Alvin knows" i "Utter joy". Ponovno u Attic studiju sa snimateljem Juretom Matozom, tijekom 2017. napravio je još 4 nove skladbe nastavljajući zacrtanu relaciju stihova na engleskom jeziku sa sitnim, uglavnom staccato pletenjima i laganih tretmana dajući si samozadovoljstvo da će kad-tad biti prepoznate u inozemstvu. Spomenuti singlovi su svakako highlight albuma: uvodna "But" nošena i sitnim dodatkom tambourina, te "Toy baloons" su zahvaljujući rockerskom doprinosu Leona, u ovoj drugospomenutoj ima i konotacija s Mark Knopflerovskim ambijentalnim ugođajem poput nekih pritajenih tema s albuma Dire Straits "Brothers in Arms", dok su "Snowball Jesus westerna" u lepršavom, blago distorziranom legatu i završna laganica, vrlo tužna i mračna "Cerebral palsy blues" poput Yin & Yang obrnuto proporcionalnih paralela, ova druga je nadahnuta religijskim i biblijskim motivima s obraćanjem ka Bogu u transkripciji Jakobovih ljestvi, Davidove harfe, lavljeg brloga, mrkloj noći i nedostižnih nebeskih prostranstava, dok je prva tipično američka priča o Huckleberry Finnu i blagoj zafrkanciji koja kreće da pokori New Orleans, Omahu i istočni London.



Četiri nove skladbe se naslanjaju na vrlo sličan blueserski scenarij: "The strange case of Maxim Gorky's heritage" pokušava Amerima prikazati sentimentalni dio djetinjstva iz prizme bivše socijalističke perspektive, samo pitanje je koliko su uopće upućeni u lik i djelo Maksim Gorkog ušaltavši se kao dobar poznavatelj američke kulture podilazeći im fikcijama da mu je majka imala previše ljubavnika, kako bi rekao Frank Sinatra, da mu je kupovala časopise i nabavila Fender, ali je bila kuja, elem, bazirano na standardnoj žalopojki za neusklađeno proživljenim djetinjstvom. "Not amused" je čak i blagonaklona prema nekakvom općenitom poznavanju europske tradicije, pa valjda Ameri znaju za Marcel Prousta, dok "Around the 12th fret" potpuno podilazi sa zgodbama u koje su uključeni Errol Garner, pokojni jazz klavirist, zatim Virginia Woolf, Dennis Wilson i nebo Zapadne Virginije uz opasku da uvijek ima dobrih filmova bez obzira koliko god bili prezreni uz grmljavinu i osluškivanje 'glasova s nebesa'. U četvrtoj "Fallin' myself" ponovno gostuje Leon dodavši vrlo nježan ugođaj intimističkoj lirici na univerzalnoj razini 'ole troublemaker is hangin' from my door'.

Jeste, ovakav pristup je daleko drugačiji od onog kojeg Matej ima na slovenskim albumima: drugačije koncipira libreto i poetiku, ne ulazi u socio-političke i egzistencijalne preokupacije držeći pravilnu putanju smislenosti pritajenog dodvoravanja mainstreamu s inteligentno sročenim, vrlo ozbiljnim pristupom kao da će jednog dana imati pažljivi auditorij u Americi koji će tumačiti svaki stih i povezivati ga bez obzira na 'pennies from heaven' (milodar s nebesa) kako kaže "Utter joy". Solidan rad u domeni folk americane. Nježan, sentimentalan, lagan, ali s premalo kinetičke energije i nonšalantne razdraganosti ostavlja dojam da bi ga kauboji nakon 3-4 pjesme gađali čašama i flašama tražeći da im svira veseli country, a crnci razrogačeno slušali blues stihove uz glazbu gdje bluesa nema na vidiku. Ovakvim, koegzistentnim, slobodno ću reći europejskim načinom, Amerima se ovdje nema toga što osobito dopasti izuzev ako se ne puca na publiku pokojnog Nick Drakea ili biti pred-izvođačem barem Lambchop ili Neil Younga, a to bi onda bila sasvim drugačija stvar. Album ostaje kao dobar dokument pokušaja koji je za sada ostao samo na pokušaju. Nije ovo za Amerikance.

Naslovi: 1.But, 2.The strange case of Maxim Gorky's heritage, 3.Snowball Jesus westenra, 4.Phil Alvin knows, 5.Not amused, 6.Around the 12th fret, 7.Toy baloons, 8.Utter joy, 9.Fallin' myself, 10.Cerebral palsy blues

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/03/2021

PS: Web Matt Kaye:
mattkaye.bandcamp.com

Diskografija Matt Kaye:
Widgets, Or Else, EP (2018)
But/ Toy Ballons, singl (2018)
Cerebral Palsy Blues/ Snowball Jesus Westenra, singl (2018)
Unarranged (2018)
Four Square Meters, EP (2018)
Rock'n'Roll, EP (2018)
Gettin' Things Done (2018)
The Guardian (2018)
The Spring Connection Suite (2020)
Don't Watch The News, singl (2020)