home > mjuzik > Divji zahod

kontakt | search |

MATEJ KRAJNC: Divji zahod (Slušaj najglasnije, 2014)

Knjižica je, samo da podsjetim pisana kroz razgovore i dijaloge bez ijedne opisne rečenice i stacionirana je radnjom u nekakvo čudno vrijeme s konca 19. stoljeća negdje na Divljem zapadu gdje se u fabulu uključuju indijanci, glavni lik Pedro Šuj, te likovi iz nadolazeće budućnosti - Gary Cooper, Grace Kelly i Kirk Douglas koji su bitni u ovom zvučnom kontekstu. 'Ono nešto' što je Krajnc ostao dužan u literarnom pogledu ovdje zorno izgrađuje kroz potpuno uzajamnu spregu albuma i knjižice: jedno bez drugoga ne ide. Praktički sve ovo skupa je filmski zamišljeno i uopće nije teško uronuti u ovakav Krajncov kreativni izraz. On se poigrao i uživio u funkciju režisera, scenariste i kompozitora, elem kompletnog autora kao da se upravo nalazio u Hollywoodu tamo negdje u zlatno doba western filmova gdje su sasvim iz drugog plana poput recimo komičnog klasika "Vruća sedla" iskočili glumci i kadrovi iz susjednog hangara gdje se snimao sasvim drugačiji žanrovski film.

Tako on i glazbeno radi određeni paradoks. Očekivalo bi se, kao što je to bio običaj u westernima da ga prati hillbilly, prastara country & western glazba i obavezne revijalne orkestralne note pune patetike insinuirajući epohu s konca 19. stoljeća kroz neke zamišljene šlagere i glazbe za saloone s klaviristom i sisatom pjevačicom, obično kurtizanom, no on je svoj Hollywoodski tretman podredio sirovom gitarskom bluesu koji se u to doba nikad nije koristio u westernima. Pokušajte zamisliti nekog indijanskog poglavicu da u takvim filmovima pjeva blues kao što ga Krajnc imitira dubokim, hrapavim i oporim, te iščašenim vokalom u kompoziciji "Pest". Već samo takav geg u nekoj kaubojadi izazvao bi ogroman smijeh jer indijanci nikad na Hollywoodskim ekranizacijama nisu simpatizirali nikakvu glazbu 'bledolikih' već svoje tam-tamove, bubnjeve, frenetična vriskanja, te ples oko totema. Otkud sad odjednom indijanac pjeva blues, ha-ha-ha? Ma, to je jednostavno da crkneš od smijeha...

Enivej, Krajncove u principu jednostavno sročene i realizirane glazbene ideje ovdje idealno sjedaju na cijelu humoresku počevši od komične laganice "Opoldne" ('nisem nigda bil revolveraš'), preko prljavih amplificiranih riffova "Trije naboji", "Gobec", "Kri", Johnny Cash-ovskog countryija "Stran" s de-kompozicijskim intervalima, sve do adaptacije "Moja draga Klementina" koja od proslavljenog originala ima samo par uvodnih tonova ili otkačene "Milje in milje na meni" gdje više nabija u ritmu po kosturu akustične gitare nego li što ispusti tu i tamo poneki ton. Naposljetku, i glavni lik je dobio svoju rolu u završnoj vrlo šašavoj "Balada o Pedru Šuju" kroz uvrnuti, naoko raštimani legato na razmeđi ska, humpa-cumpa, folka i bluesa.

Tek možda na neko prvo nerezignirano i nekoncentrirano slušanje može se pričiniti da je Krajnc opet nekuda odlutao kao što mu se zna dogoditi s vremena na vrijeme kad uglazbljuje vlastita literarna djela, no ovdje je njegov smisao za satiru, pa i vrlo prijatnu šegačinu s ovakvim klasicima došao do potpunog kanaliziranja u kompletnu komediju. Nije se poslužio gotovo niti jednim citatom, odnosno komadima tiskanog dijaloga, već je specijalno za album, tj. soundtrack napisao sasvim novi libreto koji, nije nužno da pripada vodećim akterima, već samom Krajncu koji se uživljuje u njihove likove istom mjerom kao što bi radio po narudžbi režisera iz Hollywooda. Svakako da bi ova sprega literarnog i glazbenog bila itekako zanimljiva u ekranizaciji upravo zbog humora, ali teško je uopće očekivati da bi se netko odlučio za tako nešto. Nema ovdje na ovim prostorima nitko taj šmek, a u ostalom, gdje pronaći glumce nalik Gary Cooperu, Grace Kelly i Kirku Douglasu? Stoga bi bilo daleko zanimljivije čuti Krajnca da ga netko angažira za kompletnu filmsku glazbu. Do toga bi moglo doći prije...

I ne treba smetnutni s uma što još nije navedeno - čitav album je snimljen na mobitel (!) u studiju Jebena čeljust u Celju zbog čega i zvuči prilično starinski na lo-fi način, a sam omot je scena iz kultnog westerna "High noon" (Točno u podne) iz 1952. godine.

Naslovi: 1.Oplodne, 2.Trije naboji, 3.Pest, 4.Stran, 5.Gobec, 6.Moja draga Klementina, 7.Milje in milje na meni, 8.Kri, 9.Balada o Pedru Šuju

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/07/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Axis Mundi

Decrepit Birth: Axis Mundi (2017)

| 23/07/2017 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Ispod ovog neba, EP

JEREMY: Ispod ovog neba, EP (2017)

| 23/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Live Necronomicon, live

MINISTRY: Live Necronomicon, live (2017)

| 22/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Snošaj faktora

ABERGAZ: Snošaj faktora (2017)

| 21/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Tourmaline

ANAHITA: Tourmaline (2017)

| 17/07/2017 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
08_2017-humstok220x60.gif
> diskografija
cover: Divji zahod

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*