Uf, pa kako to vrijeme leti… Još tamo prilikom recenzije Cepuševe literarne zbirke "Poezije ljubezni" naveo sam da ima mnogo tiskanih pjesama zgodnih za pop-rock formate koji možda kad-tad osvanu i kao glazbeni proizvod. Jako dobro se toga sjećam, s ove vremenske distance činilo mi se da je to bilo pred cirka nekih godinu-dvije, no kad sam išao provjeriti, bome su prošle 4 godine u kojima se desilo svašta. Između ostalog, Cepuš se povukao iz aktivno vidljivog kreativnog rada objavivši dvadesetak autobiografskih knjižica u vrlo kratkom periodu od tri godine (2012-2015), te pedesetak albuma od kojih su u posljednje vrijeme kolaboracije s Matejom. Odnosno, još uvijek on umije ponešto napraviti i odsvirati ko gostujući glazbenik, ali više mu nije prioritet ono enormno autorsko izdavaštvo, a kao određenu zahvalu za suradnju, Matej mu je posvetio ovaj album na kome izvodi njegovu poeziju. Alex ovdje nije prisutan niti kao instrumentalist, niti kao vokalist; Matej je sve obavio solo, no na poleđini omotnice su se njih dvojica uslikala za trajnu uspomenu.



Na Mateju je ovaj puta bio delikatan zadatak uglazbiti i otpjevati nimalo laganu Cepuševu poeziju s obzirom kakve otkačene, perverzne, narcisoidne, bijesne i na kojekakve opstrukcijski sočno sročene načine je ima pohranjene u arhivi, ali opet znajući Mateja da je spreman na artističke kompromise, greške ne bi trebalo biti. Uglavnom je tako kada se krene poslušati, jedino je pitanje bilo na koje stihove će se Matej odlučiti. Ako pogledate naslove izabranih pjesama, a i sam naslov albuma, malo ljudi će se prisjetiti da je izvornik ustvari prva Cepuševa tiskana knjiga "Pecivo po dva evra" objavljena 2011. za KUD Lema, a riječ je o zbirci poezije od 38 pjesama koje je Matej očito vrlo dobro usvojio i odabrao njih 10. Okey, možda mu je i sam Alex sugerirao ponešto u tom odabiru, no kako god, izabrani stihovi su srž, takoreći nepravedno pritajena esencija u kojoj je na određeni način izbjegao stereotipni r'n'r leksik prepustivši se čistom pjesničkom izrazu nadahnut frustrirajućom situacijom u Celju i deželi. Njegova poezija je u ovom slučaju s jedne strane tip stare škole prije r'n'r-a poput netragom nestale noir i beatnik poetike koja se povremeno znala pojavljivati u američkoj i britanskoj rock kulturi uglavnom art/ fusion izvođača, a govori jednim specifičnim načinom tradicijski splet tema iz svakodnevnog života koje su protkane s individualnim emocijama posebno naglašavajući odnos kulturnog nasljeđa, margine preživljavanja i periferne pojave u njima poput malih i sitnih, neprimjetnih osoba, te okrutne stvarnosti koja ih je takvima učinila. Ili prisilila na marginalnost, ali s adekvatnim borbenim duhom u kojoj i gubitnik može biti pobjednik. U svakom slučaju, Cepuš je u tom literarnom prvijencu iskesio zube na inteligentan način poznavajući jako dobro sva bremena i teškoće života poigravši se s nimalo srdačnom sudbinom, a Matej je te izabrane stihove uglazbio u vrlo mračnom dekoru pritisnuvši papučicu distorzije nizajući noiserski blues "Dead and gone", prljave garažne riffove "Najmočnejši ostanejo", de-kompozicijske eksperimentarije "Ptice", ili pak, daleko sentimentalniji staccato ugođaj "Samo zato", te u ponajboljoj poemi "Pancergraben" koja je dobro znani dio Cepuševog angažiranog opusa još iz prošlog stoljeća kada je istraživao nelogičnosti gradske infrastrukture u Celju otkrivši da sve one bespotrebno raspoređene humke predstavljaju ustvari ogromne grobnice bivšeg sistema.



Na račun toga je stekao brojne neprijatelje i protivnike koji su mu podmetali kajle, međutim, nakon što se prošlost odmotala utvrdivši jasno činjenično stanje da je bio u pravu, zlobnici su podvili rep među noge, a umjesto njega na ovako pristojan i dostojanstven način posthumno lamentira Matej. Ne samo u ovoj stravično makabričnoj temi, već i na dobrom dijelu albuma koji s ovakvim nazivom naširokim sarkazmom ironizira dvoličnost današnjeg društva koje je spremno najbanalniji konzumeristički proizvod precijeniti, a suštu istinu pometnuti pod tepih i servirati trivijalnosti kao glavnu atrakciju za sve manje zainteresirani auditorij kome je već preko glave politikantstva i kičeraja bez konkretne ekonomske stabilnosti.

Naslovi: 1.Dead and gone, 2.Sramota deviškega olja, 3.Najmočnejši ostanejo, 4.Samo zato, 5.Ponaredek s ponaredkom, 6.Trnja ne, 7.Ptice, 8.Ni Traviata, 9.Pancergraben, 10.Nadomestna mati

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 15/09/2017