Kad se učini da je Krajnc barem privremeno zaokružio jedan dio svojeg konceptualnog opusa i iscrpio kreativne resurse s paralelnim radovima na literaturi i uglazbljivanju iste, te se umorio na stvaranju zasebnih albuma, evo njega s novim i friškim iznenađenjem!

Više ne vrijedi govoriti u njegovom slučaju da si 'slušao najnoviji album' jer već u tom trenutku postoji još noviji koji samo čeka sat ili dan izlaska. Rečemo ovako: 2010. je objavio četiri, 2011. sedam, 2012. devet, 2013. pet, a ove 2014. za sada 'samo' dva albuma. Sveukupno 22 velika nosača zvuka u četiri godine i dva-tri mjeseca plus prethodnih 9 koja je ranije objavljivao u periodu od 1998. do 2009. Ogroman je to poduhvat u kome bi se svaki iole jaki kreativac odlučio za predah i dozvolio si veću, možda i višegodišnju pauzu. Naravno, tome treba pridodati i nekih 90-tak tiskanih literarnih djela poezije, proze i prevoda.

Ali Krajnc očito ne mari za nikakav time-out jer je tek širom počeo otvarati svoj nepresušni izvor ideja iz kojega izbijaju i vrući gejziri i bistra pitka voda i još nekoliko vrela neprekidno otkrivavši nove žile koje eruptiraju silinom iz podzemlja. Bez obzira što ovdje nije riječ o uglazbljenoj tiskanoj literaturi, barem za sada, on je pružio jednu impozantnu mini pjesmaricu od 7 komada koji su opet nova remek-djelca i spadaju u gornji dom njegove bogate diskografije.

Na distorzirani blues električne i akustične gitare potpuno zašavši u prljavi hard/noise zvuk s ponešto melodija i solaža usne harmonike daleko drskije i žešće se okomio na kurentnu aktualnu situaciju vješto je maskiravši između redaka širokim poetskim rasponom metafora, alegorija, epiteta, raznih insinuacija, humoreski, aforizama, dosjetki, a naposljetku i samoironijom, bijesom i revoltom. Ispričao je, konkretnije otpjevao vrlo melodično u klasičnim blues periodima s uglavnom po dva uzastopna ponavljanja jednog stiha svakodnevnu priču Slovenca ili urbanijeg i inteligentnijeg Balkanca pripadnika ex-Yu regije čiji je frižider prazan i nema volje da odgovara na pisma (uvodna "Lep pozdrav"), čeka na neku milost od moguće naknade za nekakvu štetu ("V nadaljevanju"), ne vjeruje medijima ("X"), ne zalazi u dobre gostionice jer tamo više nema dobrih ljudi i predosjeća novi raspad i kolaps sistema.

Kroz gotovo sve teme Krajnc se stavlja u prvo lice govoreći o sebi istovremeno se stavljajući i u poziciju onog ugroženog i ugnjetavanog, frustracijama pretovarenog patnika kome je jedino još preostalo da svoje želje i ciljeve nadoknadi velikom konzumacijom literature, beletristike, zabavnih stripova i naravno r'n'r-om. Tako u pjesmi "O vremenu pa..." priziva u pomoć Bob Dylana, Joey Ramonea, Greg Allmana, Keith Richardsa i Stevie Ray Vaughana, a u "Ticket to ride" (nije obrada The Beatles) kaže da njegov profil zavrišti po dijagonali poput Little Richarda. To su samo, dakako, sitne crtice iz ovog 37 minuta dugačkog djela koje sakriva i otkriva cijeli spektar pojedinosti i zapažanja, a na koncu u završnoj "S spoštovanjem" se ironično, gotovo punkerski obraća onima koji smatraju da nema talent riječima 'jebi se sterilni Kranjc, pođi sjediti na kišu/ ...zaigraju si vječno življenje i malo bolji obrok'.

Nakon ovoliko objavljenih radova i uistinu hiperproduktivnog tempa kojim izlaze sramota i grehota je uopće tako nešto pomisliti. On se ne zaustavlja i ne zadovoljava kroz egoističan sugestivni trip da je dosegao fokus stvarateljstva čekajući da se nešto desi i u medijskom, te materijalnom pogledu. Kaže 'ako te po noći posjeti Albert Camus, bolje da imaš otvorene oči. Da li su to samo snovi? Snovi!, kaže mu jeka'.

A kako svi s praznim džepovima vrlo dobro znamo tko nas posjećuje već jako dugo godina da su nam i 'potvrde o školovanju požutjele' i uglavnom nepotrebne, potrebna je samo duša jer se sve događa u glavi, radno doba nam teče i s vremenom neminovno odlazi u crveno. Krajnc je još daleko od penzije, a do tada, tko zna što sve neće napraviti. Ovdje se jako dobro i satirički poigrao vremenom i zbivanjima oko njega, a naposljetku, konačno je i objavio stihove pjesama na omotu cd-a. Bez njih mnogo otpjevanih, pa i odvrištanih sekvenci ne bi bilo posve razumljivo.

Vrlo dobro i nadahnuto sročena impresija s prozora u današnji svijet.

Naslovi: 1.Lep pozdrav, 2.Najprej naj povem, 3.V nadaljevanju, 4.X, 5.Ticket to ride, 6.O vremenu pa…, 7.S spoštovanjem

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 02/04/2014