Proces. Sve se odavno zna kod Mateja. Ušteka gitaru u distorziju, malo doda efekata ili bez njih, te otpjeva, odrecitira ili na bilo kakav vokalni način predoči novu pjesmaricu uz pratnju svoje vjerne gitare.
To je ovaj puta akustična gitara nakićena psihodeličnim halovima, reverbom i delay efektima, a svirka je gotovo potpuno raštelana, mjestimično i de-kompozicijski rasturena na lo-fi noise način sa stalnim izmjenama legata i staccata u kojima se osjećaju i elementi folka, americane, te nezaobilaznog bluesa i countryija. Jeste da on s takvim jednostavnim minimalističkim i opskurnim performansima stalno pokušava na različite načine unijeti uzbudljivost u svoj glazbeni performans i da se neprestano trudi ne zvučati kao pred 10, 20, 30 ili 40 albuma, ali upravo zbog ovakve hiperkreativnosti, niti on sam više ne može sa sigurnošću reći da sve to što svira već nije odavno odsvirao i snimio u pogledu akorda.
Neprestano je daleko bolji u lirici gdje je vješt poeta, a ovom prilikom je opet sasuo brda i brda tekstova gdje se namjerno usljed halova i distorziranih efekata prikriva mnoštvo sarkazma kroz vrlo interesantne pričice, slike, crtice i komentare o svemu i svačemu. Ali, ruku na srce i prirodni govornik slovenskog jezika s ovim albumom može imati poteškoća u razumijevanju toga o čemu točno Matej ovdje zbori. Koliko god da sam se potrudio pojačati zvuk da dođem do nekakvog razabiranja stihova, oni su upravo zbog tih prljavih lo-fi efekata vješto zamaskirani, uronjeni i premazani slojevima akustične distorzije da niti uz najbolju volju nisam ukapirao o čemu se ovdje točno radi. Ali to nikako ne znači da Mateju do nečega nije stalo i da se nije potrudio napisati adekvatan libreto, no nije baš najjasnije da na račun toga mnogo njegovih tekstova tako ostaje na popriličnoj distanci od potencijalnog auditorija kao da je toliko teško za svaki album priložiti i stihove na omotnici cd-a. Ovako kako jeste, svaki slušatelj se treba vraški pomučiti da skonta i razabere 'proces' kojim je ovaj put bio vođen artist. Još bi se to i moglo shvatiti da mu je ovo jedini album u X godina, pa da ostavlja slušatelju na dugotrajnu analizu, no kad ih niže ovako doslovce kao iz rukava, nakon jednog-dva slušanja, malo tko će se vraćati k njemu.
Naslovi: 1.Dežnik, 2.Mornarji, 3.Pri mestnem urarju je mlin, 4.Izštevanka, 5.Jeseninova rutica, 6.Kronika padavin, kot jo je napisal J.P.Getty, 7.Nalivno pero, 8.Vladar, 9.Ne snemaj slik s stene, 10.Scheggetato, 11.Ontologija, 12.Skorbut
ocjena albuma [1-10]: 6
horvi // 10/02/2016