U poduljem nazivniku "The Golden Boat - soundtrack tradicionalne prevajalske delavnice v Škocjanu 2012" ostala je enigmatska povijest zašto ovaj album nikada nije objavljen na Slušaj najglasnije. Bio mu je 8. po redu u 2012. godini, a prvi nakon 16. izdanja na Slušaj najglasnije u periodu od 2010. za kojeg se tada praktički nije niti znalo sve do 2016. godine. U to vrijeme Matej baš i nije imao potpuno koncizno sređenu oficijelnu web stranicu (čak je znao napisati i poneku vrlo kratku recenziju albuma s 2-3 rečenice), a onda je ujesen 2016., otprilike početkom studenog (novembra) u vrijeme albuma "Gibson" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=25190 po prvi puta osvanuo podatak da postoji i ovaj album. Naprosto, zagubio se djelomice i u tenziji kojom je stvaran: prvih 8 pjesama kompletno potpisuje Matej, a preostale 4 su prevodi tekstova Darije Žilić (Hrvatska), Jan Gavura (Slovačka), Takako Aral (Japan) i Paddy Bushe (Irska) za koje je Matej napisao glazbu. Ovo mu je u toj fazi stvarateljstva i objavljivanja za Slušaj najglasnije bio prvi takav rad na kojem posuđuje tekstove, pa je možda to i osnovni razlog s kojim se nije htio kompromitirati u autorskom aspektu jer još nije najvitalnije savladao relacije izdavača i polaganja zaštite autorskih prava. No, tehnički se idealno nastavlja na prethodni "Baskerville" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14768 koji mu je bio prvi hrabriji i eksperimentalniji, te potpun alternativan uron spram barem desetak ranijih albuma na kojima se počeo vrtjeti u repetativnom opsegu postavši dosadan, monoton, a ponekad i poprilično zamoran. Praktički je od njega počela nova faza koja se ovdje nastavila iznenađujućim jazzerski otpjevanim uvodnikom "Vzdolž apartmaja" u klasičnim akustičnim legato gabaritima kojih se pomalo počeo oslobađati; takve sviračke performanse rabi još u melodičnoj "Odprto", dok ponešto staccata u "Pridem koj" ide u zgodnu podlogu za pripovjedački manir. Znatan odmak "Oprani možgoj" kombinira progressive konotacije, inače vrlo rijetke mu u karijeri još od razdoblja drugog albuma s "Agencijom Rokenrol: Drugi udarec".



Jedno od novih, do tada nepojmljivih iznenađenja jest izvitoperen, ironično mračan i sarkastičan dramaturški 'crtić'-vokal u kratkoj recitaciji "Lefty Frizzell bo napisal pismo", da bi otvorio vrata za 9 i pol minuta predugačku "Oksimoron" uz usnu harmoniku pretpopljenu u "Trauben-Nuss". Dužine su ga tada znale pokopati u repetativnosti bespotrebnih igrarija: zadnjih gotovo minutu i pol teme "Škocjaneida" je improvizacija usne harmonike i akustare poput etide za domaću zadaću u 3. razredu glazbene škole s kojom si ništa osobito nije priskrbio.



Neki od prevoda su daleko skuliranije odrađeni: "Prihodnost" (Darija Žilić) je staccato od minute i pol, "Vaba" (Jan Gavura) kombinira spoken-word s kraćim legatom i usnom harmonikom, dok je "Daj nam jutro" (Takako Aral) još jedna predugačko razvučena od 6 i pol minuta mada je fantastično vokalno upriličena elegija puna dramatike o posljedicama atomskog rata i radijacije. Irski poeta je dobio sasvim solidan performans u završnoj "Scéinin odgovor" koja se, pak po ničemu ne ističe, a da je ovakvim klasičnim načinom upriličio sav dekor, sve bi se utopilo na dnu polupropusnog, lakom nepremazanog i nepregniranog rasušenog čamćića. Ovako je naredana kolekcija različitih pjesama s nekoliko kantautorskih tehnika, doduše posve znanih u njegovoj stilizaciji, ali sasvim pristojno realiziranih.

Naslovi: 1.Vzdolž apartmaja, 2.Odprto, 3.Pridem koj, 4.Oprani možgoj, 5.Lefty Frizzell bo napisal pismo, 6.Oksimoron, 7.Trauben-Nuss, 8.Škocjaneida, 9.Prihodnost, 10.Vaba, 11.Daj nam jutro, 12.Scéinin odgovor

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 21/02/2021