MATEJ KRAJNC: Radoslav, glasba iz romana (Založba VED, 2005)
Prvi Krajncov roman "Radoslav" (Založba VED, 2005) nije bio prvo prozno djelo: još ranije je objavio dvije prozne zbirke kratkih pričica "Zgodbe iz prve roke" (2003) i "Psalmpsesti" (2004), obje za KUD Štempihar, ali je zato već tada imao 14 zbirki poezije, pripremao je stručni rad "Elvis", te je imao 6-7 prevoda, između ostalih lirike u zbirkama Bruce Springsteena, Leonard Cohena, naravno i Elvisa Presleya. Proza mu tada baš i nije bila nešto osobito omiljena za pisanje: u ovom prvom opsežnijem radu takvog tipa stidljivo i sofisticirano na 208 stranica u određenu ruku pozabavio se vlastitim životnim putešestvijama.
Roman govori o mladom kantautoru koji je počeo studirati, no ostavio je fakultet zbog snova o glazbenoj karijeri i slavi. Prvo se zaposlio u skladištu, potom je izgubio posao i kao akviziter je prodavao rječnike, a kad je konačno naletio na prvog (i jedinog) ozbiljnog kupca, upoznao je njegovu unuku Leni, studenticu medicine s kojom se počinje viđati unatoč protivljenju njenog oca koji si je za nju zacrtao mnogo boljeg momka od bivšeg honorarnog šljakera i propalog studenta. Kada glavnom junaku umre njegov najdraži profesor iz srednje škole Radoslav, odlučuje da će svijet gledati, tumačiti i doživljavati poput njega, kroz 'njegove oči'. Sve je ovo imalo poprilično naivnu pripovjedalačku fabulu koja će 7 godina kasnije iznjedriti vrlo sličan, ali daleko dorađeniji i slikovitiji roman "Balada za bencinsko s sirom" (Litera, 2012) www.terapija.net/literatura.asp?ID=14950 i istoimeni album www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14562.
Namjera ovog prvog, slobodno rečemo 'soundtrack' albuma bio je vrlo ambiciozan početak trilogije "Radoslav" koja će u narednih nešto više od godinu dana osvanuti s nastavcima "Domen Fras" i "Magdalena ali Kis-dur", te je bio predviđen i četvrti nastavak da se pretvori u kvatrologiju s glazbom iz romana "Edvard" (Založba VED, 2007), no došlo je do zasićenja: tadašnji izdavači KUD Štempihar i VED više nisu bili zainteresirani za reciklaže, tako da je ova mini avantura okončala prije nego će li se otvoriti vulkanska erupcija Krajncovog stvaralaštva i izdavaštva. "Edvard" stoga, premda je pripreman kao album nikada nije objavljen.
Na ovome gotovo punih sat vremena isuviše (pre)dugačkom albumu što je prvobitno bio priložen uz knjigu, Matej se svim silama trudio ispripovjediti esencijalnu srž protežirajući lagana akustična legata i staccata s kojima si je priskrbio iznimno pozitivan feedback u deželi, osobito sa sjajnim "Vse pesmi so tihe" (2002) tu i tamo ubacivši zvrkasto-zabavan r'n'r poput pjesme "Vij" ili delta-bluesa "Blues žolčnih kamnov" u kojima mu surađuje snimatelj Goran Radič iz celjskog studija Pticaa. Iz tog aspekta pomalo je degutantno da se njegov dokazano potvrđeni svirački integritet ovdje sveo na suhoparnu repetativnost daleko kreativnije odrađenog materijala i služi mu tek samo kao podloga za sricanje libreta uz tek poneki solidan dašak inspiracije gdje kurtoaznost navođenja čitatelja na neku prividnu atmosferu romana (ni)je odrađivanje zamisli. Jer, ovakav roman teško je predočiti samo uz akustaru, vokal i malo usne harmonike, a već tu je došao taj 'zeznuti' Dylanov faktor ovakve plitke infrastrukture: jasno, ovo je u ovoj fazi još uvijek dobrodošlo jer mu je bio treći-četvrti album ovakve vrste pa se zažmirilo na jedno oko i progledalo kroz prste. Prethodni "Likvidamber" (2004) samo se malčice odmaknuo od sjajnog hvaljenog albuma, a ovdje se prema metodici o napretku trebalo poraditi na progresiji koje nije bilo i zato se ovih 60 minuta doima poput vožnje u krug s tapkanjem po mraku, posebice u pretenciozno postavljenim temama "Objel sem te nad truplom pomorščaka" gdje upliće poteškoće u nerazumjevanju čitatelja prilikom zapetljane literature navođenjem knjiških eksperata pokušavajući glazbom evocirati neo-classical manire koji mu nisu dobro išli, potom uroni u erotiziranu sentimentalnost "Moj idol", polumelodične naracije "Kdo tam pokašljuje", "Naredil sem se, da ne slišim, ko je zaprla vrata za seboj", "Prosim te, ne umri", "Koristolovka", "Skrivnostna smrt stare gospe"...) melankolično hvatajući senzibilitet čitatelja i slušatelja, a to je u ovakvim slučajevima već i pretjeravanje nalikujući na patetične fikcije Balaševića, te kad se ima na umu da je ovo priča o snovima mogućeg slavnog kantautora, s ovakvim 'mamcima' i 'udicama' jasno je opravdano da se nitko nije upecao. Trebala je prava mreža za hvatanje i krupne i sitne ribe, elem puno više od ovakve polupropusne membrane.
Doduše u zadnjem dijelu albuma još malo se osvrne na r'n'r ("Copati, ki ploskajo", "Hitri avtomobili") i country ("Garažna vrata vedno zapiram na stežaj") uz vitlave 'Satchmo' humoreske u vokalizaciji, ali jasno je ko' 1+1=2 da s ovakvim providnim izrazom budući slavni kantautor iz romana može samo očekivati malobrojnu kazališnu publiku koja će skrušeno sjediti i aplauzom popratiti finiš svake pjesme. A to je daleko od krcatog, barem nekog prostora u Metelkovoj, K4 ili Križankama, dok je Tivoli miljama nedostižan: valjalo je biti Dylan, Cohen ili Cash s pratećim bendom, gomilom radio hitova i priznatom karizmatičnom aurom za takav zalogaj.
Naslovi: 1.Osnovna sredstva, prosim, 2.Pod palmo, draga, ki je žile imela, 3.Objel sem te nad truplom pomorščaka, 4.Moj idol, 5.Kdo tam pokašljuje, 6.Naredil sem se, da ne slišim, ko je zaprla vrata za seboj, 7.Vij, 8.Blues žolčnih kamnov, 9.Prosim te, ne umri, 10.Copati, ki ploskajo, 11.Koristolovka, 12.Hitri avtomobili, 13.Skrivnostna smrt stare gospe, 14.Garažna vrata vedno zapiram na stežaj, 15.Ana Tomija