Jel' ima uopće više smisla brojiti Krajncove albume? Ovo mu je 39. u karijeri, a već šesti u 2014. godini i biti će ih još. Već je pristigao i novi zajedno s knjigom, ali o tome kad se pročita knjiga. Tamo, za godišnji odmor...

Ovdje se Matej nevjerojatno dobro zafrkava i šegači uz pratnju prljavih blues distorzija skoro bez ikakve druge pratnje. Tek pred konac albuma u pjesmama "Nevarnost" koristi klavijature, a u "Cary Grant in njegova pravica" samo malo nešto i ritam mašine. Šiba riffove i otpušta vokal na maksimalno otkačenu i zabavnu razinu, ponekad čak i do granica jodlanja, zavija, stenje, u nekim pjesmama ga modulira s peach-pit efektima za usporavanje i ubrzavanje, mumlja, guta riječi, smije se, izbacuje čak i black metal growlove (!), eksperimentira s halovima, vokalnom i zvučnom loop tehnikom, noiseom i radi svašta što god mu je u dotičnim trenucima palo na pamet. Otišao je skroz u alternativni prikaz svojeg osnovnog bluesa i gotovo je nevjerojatno da se od onog naoko mirnog i samozatajnog kantautora od prije samo 4-5 godina pretvorio u neuobičajeno zvrkastu blues-noise zvijer.
Naravno, kod njega nije samo glazbeni dio osnovni potencijal, a ovdje ga ima u izobilju, već i literarni rad pun zdravog knjiškog humora i raznolikih pričica u kojima opet po običaju treba tražiti 'dlaku u jajetu'. Stihovi su prozaične pripovjesti o raznim tipovima ljudi i njihovim karakterima sagledanih iz prizme sarkazma, ironije i cinizma, pa su mu na tapeti kurve, probisvjeti, neki medijski likovi uprizoreni kroz humoreske i insinuacije, a i tragači zlata u završnoj, čudnovato tretiranoj akustici "Zlata žila".

Malo koji bi se kantautor odvažio u ovakav eksperiment izuzev Aleksandera Cepuša koji je po svojoj prirodi bio jedan od prvih slovenskih, pa i ex-Yu pionira koji su shvatili da tamburanje akustične gitare i legata vrlo brzo dosadi i zna zamarati monotonijom. Matej se već po tko zna koji puta odvalio totalno u eksperiment koji mu sve bolje i bolje ide, a čak stoji i povrh njegovih nježnijih, klasičnih trubadurskih albuma. Ovaj puta je pogodio i zvučno i tematski sa šarolikim inspiracijama u kojima ismjehuje kreature velikih 'karonja' i faca, pa čak i sebe samoga pokazujući da je inteligentno postavljen humor s dramaturški oblikovanim konfiguracijama od A do Ž jedna od najzdravijih metoda za liječenje frustracija u ovome presmiješno i prebahato složenom svijetu. Dodajmo tome da se u kompoziciji "Bratovščina" našegačio s nekim likom iz političkih krugova u nevjerojatno otkačenom križancu doom/experimental/post-noise industrial maniru.

Po tko zna koji puta, kapa dolje ovome majstoru. Odlično!

Naslovi: 1.Vsi so dobri, 2.Odloži flavto, vzemi žlico, 3.Little lord Fauntleroy, 4.Samo bedaki in konji, 5.Smokin' shoe Lenka, 6.Blickrig blues, 7.Bratovščina, 8.Nevarnost, 9.Cary Grant in njegova pravica, 10.Koleriki, 11.Zlata žila

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 17/07/2014