Jedno od većih iznenađenja jest da Matej do sada nije pokazivao neke pretjerano otvorene simpatije prema glazbenom opusu Tom Waitsa kojeg, koliko mi se čini, nikad nije obrađivao. Imao je ranije, 2005. zbirku prevoda "Tom Waits: Slaba jetra in strto srce, izbrane pesmi", no sve je ostalo na zadovoljstvu literarne transkripcije s tek povremenim sitnim boemskim ubodima u autorskim pjesmama koji su koliko-toliko mogli asocirati na Waitsove utjecaje i to one iz uglavnom uglađenije, romantičnije strane o slomljenim srcima i vječitim razmimoilaženjima na relaciji muškarca i žene.

Tako je vrlo sličan slučaj i u ovim obradama s dakako nezaobilaznim prijevodima na slovenski jezik gdje je od 10 ponuđenih pjesama više od polovice iz ranije faze Waitsove karijere kada se probijao na kantautorskoj sceni baladičnim i sentimentalnijim ugođajima albuma "Closing Time" (1973), "Small Change" (1976) i "Heartattack and Vine" (1980), odnosno kada je okončavao svoju gubitničku misiju za Asylum Records, a neke od njih su tek naknadno objavljene na dvodjelnoj retrospekciji "The Early Years" (1991-1993), no riječ je o snimcima iz 1971. koje mu nitko ranije nije htio izdati. Istina, ovdje u Matejevom izboru i nema nekih osobito poznatih pjesama izuzev "Heartattack and vine", odnosno u prijevodu "Tukaj na tem voglu", te 2-3 relativno 'novije' - "Ko sanjaš, nisi kriv (Innocent when you dream)", "Jezus iz čokolade (Chocolate Jesus)" i "Pojutrišnjem (Day after tomorrow)".



Razloge za takav izbor ne treba specijalno navoditi; sve ove odabrane pjesme sjedaju u Matejev profilni lirski prosjek u kome je teško očekivati, barem po prikazanoj formi prije godinu-dvije one prgave, ljutite, bijesne, otresite, depresivne i maksimalno frustrirane Waitsove skladbe sa "Swordsfishtrombones", "Rainy Dogs", "Franks Wild Years", "Black Rider" ili nekog drugog značajnijeg albuma po kome je stari odmetnik dobio glasovitu reputaciju. Više bi za trenutnu Matejevu eksperimentalno-istraživačku fazu u kojoj se momentalno nalazi odgovarao sasvim drugačiji repertoar sastavljen čak i od nekih instrumentalnih komada, no kako se ovdje prihvatio samo lirskog ugođaja izostavivši upravo taj ekspresivniji zvučni akcent na konto gitare i vokala, drugačiji rezultat se i nije mogao dobiti.

A za sam kraj, samo da se konačno rezimira: ovo je posljednji, 27. Matejev album u 2016., ili ukupno 107. po redu. Na Terapiji su tokom 2016. objavljene 34 recenzije albuma + jedne knjige i po tome postaje apsolutni godišnji pobjednik - rekorder, sviđalo se kome ili ne. Radio je predanije od maratonca koji godišnje 42 km pretrči nekoliko puta (neki samo jednom), a za stvaranje samo jednog albuma treba otprilike ista količina snage, živaca, napora, odricanja i mnogo dobre volje s konjskom upornošću. Kapa dolje Mateju, ali ne i ovome albumu koji u nizu njegovih obrada dolazi na samo začelje podulje liste.

Naslovi: 1.V dreku (Looks like I'm up shit creek again), 2.Tako pač je (So it goes), 3.Stara kripa (Ol' 55), 4.Tangice in joški (Pasties and a G-string), 5.Klavir je tist, ki tanka (The piano has been drinking), 6.Tukaj, na tem voglu (Heartattack and vine), 7.G. Siegal (Mr.Siegal), 8.Ko sanjaš, nisi kriv (Innocent when you dream), 9.Jezus iz čokolade (Chocolate Jesus), 10.Pojutrišnjem (Day after tomorrow)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 18/01/2017