Sada već u popriličnom kreativnom neredu što se tiče nekog poretka po redosljedu objavljivanja albuma i recenziranja djela i lika Matej Krajnca, došlo je na moju tapetu tek DRUGO ovogodišnje mu izdanje po redu, a nanizao ih je ove godine već devet komada. Razlog tome je i kašnjenje slanja od izdavača Zdene ka meni tak' da prvi ovogodišnji rad "Male sive celice" još uvijek nisam dobio, a kad se Mateja ne prati točno po redu, umije nastati prava zbrka. A, hahaha... ovdje se Matej ponovno zaputio u eksperimente s distorzijom, amplificiranim zvukovima, pa i de-kompozicijskim kaosom u kome mu nije bio važan red akorda i ostalih suzvučja tonova, već drska provokativna satira locirana na redovito ironičnu poetiku. Kako kad, zna Matej zapojiti i vrlo lijepe balade, koncentrirano fokusirane pjesme, poneku rokačinu, šansonu, no kad se zaputi u nešto nesvakidašnje, onda to i ima obavezno jako zaleđe kakvo ovdje drži proklamirano-programatska kritika dičnome slovenskom kulturnom i umjetničkom miljeu, odnosno kružoku ili kako ga god nazvali, elitnom dijelu intelektualaca u deželi na kojeg se vrlo karikirano osvrnuo ovim kraćim albumčićem od 21 minute.

Svašta on ovdje zbori, priča, cinično podvikuje, čak i zarepa poneki put, odnosno održava svojevrsnu monodramu u kojoj je svaki oblik vokaliziranja dopušten bez ikakvih stilskih predrasuda. Ići u diskusiju o njegovoj lirici iziskuje svaki put ogromnu količinu komentara i pojašnjenja 'tko-što-zašto-gdje-kome-čemu', a na toj osnovi se bez ikakvih problema svaki put može ispisati cijela disertacija ili barem podulji esej. No, da skratim, dovoljno je samo promotriti naslov kompozicije "Moja pesniška zbirka bo morda izšla pri Cankarjevi založbi, a na to bom čakal deset let in dobil upokojenski popust na vse njihove knjige" ili "Moja zbirka pjesama možda će izaći u Cankarjevoj založbi, a na to ću čekati deset godina i dobiti penzionerski popust na sve njihove knjige". Zna se vrlo jasno o čemu govori i kakav mu je status unatoč tome što ima gomile i gomile objavljenih knjiga, uglavnom u samozaložbi (d.i.y.) koju, isto kao i u Hrvatskoj, tu samoizdat ili sam-svoj-majstor ediciju malo tko smatra ozbiljnom jer nije pod patronatom provjerenih izdavača.

Nije bitno. Ovdje im je pokazao srednji prst, a zasigurno će ga kad-tad slaviti i veličati.

Naslovi: 1.Leto, ko je Marijan Smode zmagal na Slovenski popevki, 2.Mi smo slovenski pionirji, 3.Reizem v delih Pankracija Pištolnika, 4.Klementina? Suzana?, 5.Ti boš meni rekel stari? Sram te bodi!, 6.Vinko Šimek recitira nobelovce, 7.Moja pesniška zbirka bo morda izšla pri Cankarjevi založbi, a na to bom čakal deset let in dobil upokojenski popust na vse njihove knjige, 8.Častnik iz Zlatigrada! Kako sem ga vesel!

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 08/07/2018