Drugi dio sage nije poput prvog ("Saga o Savinji") u kome se oslonio na intrigantnu instrumentalizaciju što je daleko bitniji dio od poprilično nerazgovjetnog lirskog. Ovdje se Matej ponovno vratio u ono što najbolje radi: zanimljivu poetiku zaobilazeći samu instrumentalizaciju u velikom luku. No, okey, tu su akustična, električna i amplificirana gitara (kako gdje), malo pozadine pratećeg programiranog, ali vrlo sirovog minimalističkog ritma, raznorazni efekti na vokalu i gitari, ali najbitniji faktor su jaki i svagda satirični tekstovi što zbore o ogromnom 'čitalniškom' iskustvu s više pozicija.

Sad bi se neki nadobudni glazbeni kritičari mogli naći u neobranom grožđu kada im se pojave kojekakvi pojmovi, a i naravno imena autora o kojima oni nemaju pojma, kao primjerice Torquat Tass koji je raščetvoren na tri dijela, pa Charlote Bronte, Rue de la France alias Anatole ili Ketej koji se, između ostalog ovdje spominju u metaforičkim kontekstima usko vezanim uz fabulu. Prije svega, Krajncova poetika je od one nekoć vrlo jednostavne, uglavnom baladično-elegične, kasnije blago protestne, a u zadnje vrijeme vrlo progresivno koncipirane s neobičnim uzlazno-silaznim amplitudama počela dobivati sve šire i šire razmjere da povezuje različite tokove svijesti, one njegove iznimno bogate i trezvene nimalo ne glumeći čudaka s kojim se poput primjerice Tina Ujevića moglo prozboriti o svemu i svačemu bez imalo vulgarnosti, trivijalnosti i malograđanštine, pravilno slovenski, malomeščanskog akcenta.



Ovih 5 kompozicijskih performansa od nepunih 20 minuta dočaravaju njegovu viziju čitateljske kulture o kojoj današnje generacije nimalo nisu upućene poput onih od prije barem 20-tak godina kada se 'bralo' (čitalo) mnogo toga ne samo u sklopu obavezne školske lektire, već i za praktičnu primjenu svakodnevice. Ironično se oslanja na stvarne činjenice da ljudi ili zaposleni u knjižnicama, ili pak oni koji dolaze po knjige nemaju općenitu kulturu 'branja' i kategoriziranja dobrog štiva. Direktori uzimaju samo no što im se smiješi, knjžničarke su htjele postati nešto drugo (barem pravobraniteljice, ha-ha-ha), knjižnice pucaju samo na profit, udžbenici su stavljeni negdje u predvorje gdje je tišina i gdje nikad nikoga nema, laseri su svugdje postavljeni premda je teško za očekivati da će netko, kao u filmovima istrgnuti neki list ili staviti knjigu pod pazuh, tako da knjižnica odiše idealnim mjestom za upražnjavanje seksa mada su u principu zavjese prekratke da bi sakrile 'grijeh'… I tako ga Matej svašta interesantnog priča i pjeva ('u knjižnicu je zabranjeno voditi pse'), a mogao je za ovu priliku istresti i još štošta toga iz svoje perspektive izuzeno načitanog knjiškog moljca doslovce pokazujući srednji prst lošoj kulturi sveukupnog literarnog obrazovanja. Za kraj, fino se našegačio direktorima: razvaljeni su, nisu otporni na poeziju, kroz oblake se otvori nebo i zapjeva nešto od Brahmsa, a na trgu je novi model Volkswagena - Gregor Samsa, ha-ha-ha!

Ne treba objašnjavati, zar ne? To je Matej u najboljem, vrlo prgavom, uzbudljivom, duhovitim sličicama i komentarima ozarenom svijetlu.

Naslovi: 1.Čitalniška saga I, 2.Čitalniška saga II, 3.Čitalniška saga III, 4.Čitalniška saga IV, 5.Čitalniška saga V

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/11/2017