Čarobni SF roman "Vladavina indigo otrok" Bojana Ekselenskega objavljen je 2014. nagovještavajući smak svijeta iz kazališta Apokalipsa, a radnja počinje u manjem gradu Celje (odakle je i autor, rođen 1964.) usred manje europske države Slovenije metaforički povezujući paralelu sa čitavim svijetom. Takav smak svijeta ne uzrokuju mali zeleni zlokobnici iz svemira koji žele osvojiti majčicu Zemljicu ili nekakvi demoni iz podzemlja, zli duhovi iz pakla, već socijalno-ekonomski i politički sustav Zapada kojeg svi uzimaju zdravo za gotovo i nitko ne zna što bi taj sustav moglo zamijeniti. Jedan od glavnih junaka Boris postaje svojevrsna zvijezda na geek sceni zahvaljujući diplomskom radu u kome razotkriva propuste, promašaje i kardinalne greške do tada neranjivog modernog sustava servisnih mreža, kreće na putovanje u Špilju tajni, dolazi do šokantnih otkrića, a razvijeni svijet s parlamentarnom demokracijom i kapitalizmom se našao na rubu svoje najnovije i najrazornije krize pokazavši se da je zbog unutarnjih proturječja neriješiva ne dopuštajući ispravke ili resetiranja na neka početna načela... Matej kao vrstan poznavatelj slovenske književnosti detaljno je prokljuvio ovu bajkovitu fantaziju i kao što sam spomenuo na prethodnom mu albumu "Folksongs" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30234 dao si je predah od punih mjesec dana tijekom godišnjeg odmora da se pripremi za nove kreativne poduhvate, a ovo mu je prvi od dva albuma realizirana u mjesecu kolovozu (avgustu) nesretne 2020. godine. Napucavši se prljavom distorzijom feedbacka akustične gitare (!) i ponovno se oboružavši bluesom, a bome i arhaičnim rhythm'n'bluesom kao prije Prvog svjetskog rata u spoju te dvije neuobičajene tehnike kroz 8 pjesama ostvaruje mračan, škripavo-škrgutavi zvuk brundavog noise efekta podjednako korespondirajući između bazičnog bluesa, te neo-folka/ dark-wavea i post-industriala s jezovitim horror ugođajem u kome je jedino optimističan njegov vedar i prpošno raspoložen vokal za kojekakve egzibicije. Napisavši autorske tekstove inspirirane romanom Matej se ovaj puta poslužio linijom manjeg otpora subjektivno rezimirajući svoju uobičajenu stranputicu zaobilazne strategije u kojoj se ne kreće prema nekakvom očekivanom protokolu koji bi pratio tijek fabule soundtrack metodom. Doduše idealno otvara i zatvara album intro/ outro temama "Gledališče Apokalipsa" i "Gledališče Apokalipsa (finale)", između njih stoji 6 skladbi koje svojim naslovima samo sugeriraju određeni dio fabule, no izbjegava slušatelju precizirati sadržaj što, pak, ovakav pijarsko-reklamni zahvat razdvaja na dvije rezultatske spone: a) navesti slušatelja da se prihvati pročitati roman, b) slušatelja animirati kroz svoj doživljaj. A taj 'b)' je prilično imaginaran i prihvatljiv je samo uz poznavanje izvornika jer bez prethodnog znanja teško da ikome može biti jasno o kakvom romanu je riječ. I to je sad vrlo zajebana stvar tumačiti personifikacije, poredbe, alegorije, metafore i sofisticirani segment kakvom Matej pribjegava i kod uglazbljivanja vlastitih literarnih djela jer on ne ide u 'skidanje' originalnog libreta, već uvijek stvara novi koji služi kao adekvatan background nekim scenama ili čak u jednu pjesmu umije sažeti po nekoliko poglavlja. Tako primjerice nekome tko ne zna šta predstavlja pojam 'indigo otroci' koji se ionako vrlo rijetko koristi u širokoj upotrebi (a mnogi stručnajci se već najmanje 3 decenije bakću s tim pojmom; izmislili su ga pripadnici New Age pokreta koji smatraju da se već jako dugo rađa generacija s višljim evolucijskim stupnjem, a oko sebe širi auru plave boje), odmah čitav album propada kroz cjediljku na kojoj praktički ne ostanu niti muljeviti ostaci neke čvršće mezge.

Ne tvrdim da je ovakva metoda promašaj, ali svakako je stavljanje neupućenog slušatelja u poziciju neobranog grožđa, odnosno u nepriliku teške dokučivosti izvornika. Jer tek tu i tamo kroz nekoliko stihova navodi majušne detalje poput 'uvjerenja stavljamo u škrnicle što ih gaze golubovi kojima je svejedno' ("Novi svet"), 'teško je vjerovati čarobnjacima kao nekada' ("Teško je verjeti čarovnikom"), 'gdje si viteže budućnosti?' ("Popotovanje") ili 'nešto je ipak jasno, nešto se ipak događa/ prijestolja ipak ne padaju - manipulacija/... kako će dječak spasiti svijet?' ("Manipulacija") nisu dovoljno jako argumentirane poveznice s romanom tako da je moje osobno mišljenje kako je Matej ovog puta dobrano fulao ceo fudbal, dakako namjerno jer se tu dešavaju zakulisne igre propagande koje u ovakvo vrijeme kada svi zbore o smaku svijeta mogu potegnuti adekvatan rezultat. A i sama činjenica da mu je ovo jedan od rijetkih albuma s kojeg nema na youtube prikačen niti jedan spot sugerira manjkavost sadržaja. Možda je tome kumovala i diskografska neaktivnost od punih mjesec dana...

Naslovi: 1.Gledališče Apokalipsa, 2.Novi svet, 3.Teško je verjeti čarovnikom, 4.Indigo otroci, 5.Popotovanje, 6.Manipulacija, 7.Tiha pesem, 8.Gledališče Apokalipsa (finale)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 09/12/2020