Sa ovime 231. radom u karijeri ulazimo u znatno 'prorijeđeniji' Krajncov period kada je tokom listopada (oktobra) 2020. realizirao samo 3 diskografska izdanja. Prvi je bio EP "Kvartet" koji se neko vrijeme nalazio na spisku officijelne mu web stranice, no sada kad sam ponovno pogledao, tog izdanja više nema u opusu diskografije (navodio se kao izdanje za njegov MK Records). "Grof Pletergenet" je paralelno objavljen s istoimenom knjižicom od 50-tak stranica u kojima se nalaze kratke satirične pričice o imaginarnom bogatom gospodinu kome nitko nije posvetio barem malo pažnje da ga uvrsti u literaturu. Možda i zato jer je kao osoba bio enigmatičan, no više o knjižici drugom prilikom. Soundtrack pristup mu je i dalje klasičan služeći kao nadopuna onome što uglavnom nije direktno spomenuo u pričicama, te dođe kao široka kulisa za mnoštvo scena. Povezanih međusobno ili odvojenih, kroz 10 kompozicija oivičenim manje-više laganim staccatima, čitav album se doima daleko ozbiljnijim od mnoštva toga što je objavio u posljednjem periodu. Čak se ne bi moglo niti naslutiti da je knjižica humoreska jer u vokalno-glazbenom izrazu nema gomile specifičnosti što čine njegov ultimativni smisao za odvaljenu zafrkanciju. Eto, primjerice nema vokalnih eskapada, onih stenjanja, zavijanja, tuljenja, ciktanja, nema povišenih akcenata, čak se niti spoken-word ne koristi, a glazba je mirna i letargična na razmeđi balada i pastorala pogodnih za književne večeri. A čak nema niti jednog priloženog video broja na youtube što mu je poprilična rijetkost jer za svaki rad ima barem jedan-dva izabrana songa.

Okey, ovo su sve mirne pjesme koje između redaka nose zdrav humor iz dežele natopljen klasičnim metaforama o kočijama i konjima, livadskim gustišima, Mehanotehniki iz Izole, remontu srednjevjekovnog oklopa, režnjevima češnjaka, 'lisica lisici Karadžić - človek človeku Vuk', Almi Cogan što bi plesala valcer i tango, pa malo o morskim ambijentalijama u Piranu uz pijuckanje domaćih vina i dimovima kratkih morskih cigara s okusom soli, Triglavu kome je odrezao vrh radi simetrije, "Millhavenu" iz pjesama Nine Hagen, David Bowiea i Olivera Dragojevića, a i činjenice da ne treba ama baš svemu vjerovati što se pronađe u baladama. Kaže, one su samo poezija, a i pjesnička laž.

Sve u svemu, ovo je daleko mirniji i skuliraniji album nego li bi se očekivalo nakon onog urnebesa po kakvom se kotrljao na 9 objavljenih radova tijekom mjeseca rujna 2020. i dođe tek kao obavezan prilog uz čitanje knjižice.

Naslovi: 1.Pletergenetova pesem, 2.Dvorci, 3.Dragi moj fant, 4.Poreklo, 5.Tango, 6.Večer v Piranu, 7.Millhaven, 8.Bajka, 9.Visoko nad oblaki leti srebrna ptica, 10.C'mon man

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 15/12/2020