Osobno volim ovakve radove Mateja kada stilski povremeno iskorakne iz bluesa i zaputi se u neki svoj eksperimentalni fah dajući si oduška potpune kreativne slobode, ono što se kaže 'kud puklo, da puklo'. Dobro, ovo nije čisto eksperimentalan rad, ali ima nekoliko zgodno sklepanih kompozicija u kojima odstupa od uobičajenog manirizma. Prva je uvodna "Naj se jebejo, naj se daleč sliši" asocirajući na r'n'r minimalizam Suicide, dakako da je kojim slučajem Martin Rev svoj synth zamijenio gitarom, druga je također minimalistička "Barikadir" u najjednostavnijem mogućem izdanju s hipnotičkim, ako me sluh ne vara c-durom u transu repeticije pune 4 i pol minute, a u pozadini se svakih 15 sekundi ponavlja huk mase poput ovacija prepunog stadiona kao da je pao pobjednički zgoditak na utakmici. Zatim, tu je "Nekaj se kuha" ('ali ne u loncu') s čudno postavljenim staccatima na relaciji post-avangarde i elektro-akustičnih efekata, vrlo slično onome što je nekoć znao prakticirati Vlatko Klarić, rijetko prisutan zagrebački gitarist koji već odavno nije objavio nikakav zapis. A i "Kolo se vrti" ima zgodan laid-back s repetirajućim efektom nalik na drombulje.



Ostale 4 pjesme su manje-više blueserske naravi s inverzijama već tko zna koliko puta odrndanih stilskih fraza protežući humpa-cumpa u komadu "Medij", malo narašpaniji rock melodičnog intenziteta "Skloni glavo, tlačan!", te laganiji tempo potencijalnog hita "Jajce" ('Ko se jajce v mehko skuha, takrat meni kri zavre') ironično se cerekajući vladajućoj kasti od careva i carica, njihovih dvoraca zaštićenih dubokim opkopima koji su svakodnevno nakrcani vijestima, sve do njihovih junaka iz tisuću bitaka što vise na granama. Ali nije važno što car nije u stanju čitati vijesti. Čak niti prva dva retka. Pogađa se otprve, ovo je album koji protežira ironičan obzor na prošlost velikih vladara, njihovih tronova i tiranija paralelno ih komparirajući s aktualnom ergelom koja ništa bitnije ne odskače od despotizma što se sakriva iza gomila spletki i konspiracija koje niti pronicljivi Sherlock Holmes, Pinkertoni i Grupa T.N.T. ne bi mogli razotkriti i rasplesti zamršeno klupko 'tko je što, čemu, kada, kako, zašto, odakle' trpao vreću, punio pladnjeve, podmetao tuđe glave na panj... Časni sude, nevin sam, ne osjećam se krivim, odbacujem sve optužbe, to su samo klevete, insinuacije i politički montirani procesi bez valjanih dokaza. Ma jasno, to zlobnici i sitne duše samo ometaju rad poštenog i radišnog biznismena i političara na visokom položaju.



Posljednja je čak 8 minuta dugačka lagana i tmurna staccato komadina "Kronanje v Zagrebu" na stihove Antona Aškerca, a tu baladu bi, pa valjda svi trebali znati. Uči se u 8. razredu osnovne škole i posveta je pogubljenju Matije Gupca, pa je svrsishodno tome u prilog dizajniran i bizarno-morbidan omot kakav pristaje otprilike doom/ sludge/ black metal izvođačima.

Naslovi: 1.Naj se jebejo, naj se daleč sliši, 2.Barikadir, 3.Skloni glavo, tlačan!, 4.Nekaj se kuha, 5.Kolo se vrti, 6.Medij, 7.Jajce, 8.Kronanje v Zagrebu

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/12/2020