MATEJ KRAJNC: Mesto na vodi, songi po motivih istoimenskega romana Petra Rezmana (Slušaj najglasnije, 2020)
Netko slabije upućen mogao bi shvatiti da Matej Krajnc nakon točno 200 albuma, okey, bilo je tu i EP-ijeva, no sve su to izdanja, nema više autorske koncentracije pa prebire po literaturi tražeći inspiraciju. Skroz krivo. Ovakve, rečemo obrade svega i svačega, a bješe tu kroz njegovu ogromnu diskografiju i Dylana, Cohena, The Beatles, Elvisa, Johnny Casha, hrvatskih, slovenskih i inih pjesama, te radova po kojekakvim literarno-glazbenim, pa i filmskim motivima ustvari dočaravaju njegovo nevjerojatno nepresušno vrelo kreativnog perpetuum mobile stroja, a dođe mu kao predah između nekolicine autorskih albuma.
Roman "Mesto na vodi" (Litera, 2019) slovenskog književnika Petera Rezmana (21.X 1965., Celje) je i sam recenzirao (https://homocumolat.com/2020/01/20/peter-rezman-mesto-na-vodi/), te ga nesumnjivo nadahnuo da stvori ovaj novi, 201. album. Da se ne služim Matejevim citatima iz recenzije, samo za informaciju, riječ je o svojevrsnom futurističkom/ SF romanu koji prikazuje grad na vodi, točnije rudarsko Velenje od cirka 70-ih godina prošlog stoljeća do 2060. i hipoteza kako će sve izgledati do onog trenutka kada Rezman predviđa krah slovenskog rudarstva.
Kranjcovo poimanje ovakve soc-realistične fakcije sa SF motivima nije ama baš ništa novo ukoliko ste čitali barem ponešto iz njegovog ogromnog literarnog opusa u kome ima stotinjak objavljenih knjiga (ja sam ih pročitao 20-30), a o tome da se treba znati barem 10-tak njegovih vitalnih albuma ne trebam posebno zboriti jer sam ih gotovo sve preslušao i za barem 150 njih napisao i recenzije. Elem, kod Mateja je uvijek nit vodilja autorsko viđenje i svojevrsna polivalentna interpretacija koja se ne podudara s originalom u onom segmentu očekivanosti, čak niti kada stvara albume po vlastitim književnim radovima. Uvijek tu postoji dodatak i nadogradnja, a nikad suhoparna interpretacija koliko god da ona bila primamljiva u osnovnoj ideji. Njegova gradnja kreativnog ciklusa ovakve ideje, točnije ove, ima duboko zaleđe u činjenici da s familijarne strane vrlo dobro poznaje Velenje i sudbine rudarskog kruga isto kao što familijarni prijatelj moje žene poznaje život i sudbinu rudara dijamanata u Južnoafričkoj Republici jer tamo radi. Zato on propituje i analizira ovdje svašta od neizvjesne budućnosti u uvodnoj "Prihodnost" pitajući u narednoj "Mesto na vodi" 'kaj veš o mestu na vodi?/ koliko teorij si prebral? te kdo ustavil na cesti in te izpraševal?', pa se onda satirički poput legendarnog dvojca Duo Trojica iz Bora koji su imali dva sjajna albuma 2011. i 2016. opisujući dogodovštine rudara 'miner samo jednom greši', za razliku od njih, trezveno u pjesmi "Trdovelenje" obrušava na zajebantsko socijalno-društveni kontekst 'si šel kdaj po mestu ob pol dveh, ko se večina razstavi na pol?/ si kdaj stopal po vodi, ko si čez trg šel domov?.../ povej mi, s kom si prižgaš čik in povem ti, kdo si... kmalu bo mrak, ampak v kontekstu je tudi to samo šala', da bi u temi "Otok" prve i zadnje stihove formatirao 'Nikoli nisem plaval, tudi zdaj ne bom... Pravijo, da smo vsi prišli iz vode, a ja ne znam šta ću s njom', ha-ha-ha... Kontekstualizirano, mora se primjetiti redovita Krajncova karikiranost: ovi zadnji stihovi su na hrvatsko-srpskom, na slovenskom bi bili 'ne vem kaj naj naredim z njo' što otvara daljnju diskusiju o romanu i njegovoj interpretaciji.
Kroz izabranu singl-pjesmu "Stari signal" u kojoj na pratećim vokalima sudjeluje i njegova supruga Lenka opisuje se stanje alarmantnosti na sentimentalan način 'in tako je moralo biti/ pride pač, pridejo stara polkna, narisani rovi, Eros Ramazzotti kot knap s kitaro, jetrna pašteta, pridejo taki večeri... mi bomo testirali ta projekt' uz ambijentalni minimalistički neo-folk/ post-industrial dekor koji ujedno čini i većinu ovog izuzetno vrijednog i nadahnutog albuma koji do konca ima još 3 odlične pjesme finiširajući estetsko složenom poetikom "Nekdanja balada" ('dom je relativna stvar/ če nisi nikjer doma'), "Kuntakinte" ('vrni se v Kuntakinte, sine moj') i "Preteklost" ('za nami je nekaj lesa, za nami je tudi uspavanka, črna uspavanka, nisi je šel zapel').
Ako bi ste očekivali klasične kantautorske gitarističke figure legata i vedru muzičicu, varate se. Ovdje se Matej poslužio dovitljivim eksperimentima na akustari gitari od početka do kraja služeći se mračnim vibratom, feedbackom i efektima u poliritmičkim sekvencama stvarajući post-avangardan dojam eksperimentalizacije od pjesme do pjesme, koji puta i s distorziranim amplifikacijama poput "Trdovelenje" koja je kombinacija ranih Sonic Youth i preteče shoegaza iz 80-ih Cocteau Twins, ponekih nježnih, ali mračnih staccata ("Otok", "Nekdanja balada"), ambijentalne samoće ili snažne noise-distorzije na završnici ("Preteklost") s kojom se Matej kao gitarist upriličio poput disonantno raspoloženog Hendrixa koji je ionako baš tih pravih rudarskih godina, konca 60-ih i početka 70-ih isplivao iz obilja gitarskih rock heroja postavivši sasvim nove konture, prvo prepoznatljive LSD populaciji, a onda i šarolikome rock auditoriju koji je trebao sasvim bezvezne 'hit' pjesme.
Ovo nipošto nije neki prosječan Krajncov album. Ovakvog ga redovito cjenim i uvažavam.
Vojne slike - balade Janeza Menarta (MK Records, 2019)
Celjske balade (2019)
Chevalier se sprehaja po Pekrski (2019)
Izbire (2019)
Vročinski val (2019, digitalni EP)
Celjske balade (2019)
Pepel, ki mi je padal po roki - pesmi Toma Vebra (2019)
Tretje poglavje (z Agencijo Rokenrol) (2019, Helidon)
PESMI, KI SEM JIH ŽE OD MALIH NOG ŽELEL POSNETI, PA JIH NISEM, KER SEM UGLASBLJEVAL POEZIJO IN IGRAL ROKENROL, ZDAJ MI PA NI VEČ TREBA SLUŽIT TRGU, KER SEM BOGAT IN SLAVEN IN LAHKO POJEM POP PESMI, KI SO ME IZOBLIKOVALE V MOŽA! (2019)
Usode na kredit (2019)
Vojne slike - balade Janeza Menarta (2019)
Bele živali so zelo pogosto gluhe - pesmi po navdihu kratkih zgodb Ivane Myškove (2019)
Mati, odprite no darila - božični album 2019 (2019)
Douchebag Mama, EP (2019)
The Guardian, LP (kot Matt Kaye, junij 2019, z letnico 2018, Kulturni center Maribor/Kvakas)