Netko slabije upućen mogao bi shvatiti da Matej Krajnc nakon točno 200 albuma, okey, bilo je tu i EP-ijeva, no sve su to izdanja, nema više autorske koncentracije pa prebire po literaturi tražeći inspiraciju. Skroz krivo. Ovakve, rečemo obrade svega i svačega, a bješe tu kroz njegovu ogromnu diskografiju i Dylana, Cohena, The Beatles, Elvisa, Johnny Casha, hrvatskih, slovenskih i inih pjesama, te radova po kojekakvim literarno-glazbenim, pa i filmskim motivima ustvari dočaravaju njegovo nevjerojatno nepresušno vrelo kreativnog perpetuum mobile stroja, a dođe mu kao predah između nekolicine autorskih albuma.

Roman "Mesto na vodi" (Litera, 2019) slovenskog književnika Petera Rezmana (21.X 1965., Celje) je i sam recenzirao (https://homocumolat.com/2020/01/20/peter-rezman-mesto-na-vodi/), te ga nesumnjivo nadahnuo da stvori ovaj novi, 201. album. Da se ne služim Matejevim citatima iz recenzije, samo za informaciju, riječ je o svojevrsnom futurističkom/ SF romanu koji prikazuje grad na vodi, točnije rudarsko Velenje od cirka 70-ih godina prošlog stoljeća do 2060. i hipoteza kako će sve izgledati do onog trenutka kada Rezman predviđa krah slovenskog rudarstva. Kranjcovo poimanje ovakve soc-realistične fakcije sa SF motivima nije ama baš ništa novo ukoliko ste čitali barem ponešto iz njegovog ogromnog literarnog opusa u kome ima stotinjak objavljenih knjiga (ja sam ih pročitao 20-30), a o tome da se treba znati barem 10-tak njegovih vitalnih albuma ne trebam posebno zboriti jer sam ih gotovo sve preslušao i za barem 150 njih napisao i recenzije. Elem, kod Mateja je uvijek nit vodilja autorsko viđenje i svojevrsna polivalentna interpretacija koja se ne podudara s originalom u onom segmentu očekivanosti, čak niti kada stvara albume po vlastitim književnim radovima. Uvijek tu postoji dodatak i nadogradnja, a nikad suhoparna interpretacija koliko god da ona bila primamljiva u osnovnoj ideji. Njegova gradnja kreativnog ciklusa ovakve ideje, točnije ove, ima duboko zaleđe u činjenici da s familijarne strane vrlo dobro poznaje Velenje i sudbine rudarskog kruga isto kao što familijarni prijatelj moje žene poznaje život i sudbinu rudara dijamanata u Južnoafričkoj Republici jer tamo radi. Zato on propituje i analizira ovdje svašta od neizvjesne budućnosti u uvodnoj "Prihodnost" pitajući u narednoj "Mesto na vodi" 'kaj veš o mestu na vodi?/ koliko teorij si prebral? te kdo ustavil na cesti in te izpraševal?', pa se onda satirički poput legendarnog dvojca Duo Trojica iz Bora koji su imali dva sjajna albuma 2011. i 2016. opisujući dogodovštine rudara 'miner samo jednom greši', za razliku od njih, trezveno u pjesmi "Trdovelenje" obrušava na zajebantsko socijalno-društveni kontekst 'si šel kdaj po mestu ob pol dveh, ko se večina razstavi na pol?/ si kdaj stopal po vodi, ko si čez trg šel domov?.../ povej mi, s kom si prižgaš čik in povem ti, kdo si... kmalu bo mrak, ampak v kontekstu je tudi to samo šala', da bi u temi "Otok" prve i zadnje stihove formatirao 'Nikoli nisem plaval, tudi zdaj ne bom... Pravijo, da smo vsi prišli iz vode, a ja ne znam šta ću s njom', ha-ha-ha... Kontekstualizirano, mora se primjetiti redovita Krajncova karikiranost: ovi zadnji stihovi su na hrvatsko-srpskom, na slovenskom bi bili 'ne vem kaj naj naredim z njo' što otvara daljnju diskusiju o romanu i njegovoj interpretaciji.



Kroz izabranu singl-pjesmu "Stari signal" u kojoj na pratećim vokalima sudjeluje i njegova supruga Lenka opisuje se stanje alarmantnosti na sentimentalan način 'in tako je moralo biti/ pride pač, pridejo stara polkna, narisani rovi, Eros Ramazzotti kot knap s kitaro, jetrna pašteta, pridejo taki večeri... mi bomo testirali ta projekt' uz ambijentalni minimalistički neo-folk/ post-industrial dekor koji ujedno čini i većinu ovog izuzetno vrijednog i nadahnutog albuma koji do konca ima još 3 odlične pjesme finiširajući estetsko složenom poetikom "Nekdanja balada" ('dom je relativna stvar/ če nisi nikjer doma'), "Kuntakinte" ('vrni se v Kuntakinte, sine moj') i "Preteklost" ('za nami je nekaj lesa, za nami je tudi uspavanka, črna uspavanka, nisi je šel zapel').

Ako bi ste očekivali klasične kantautorske gitarističke figure legata i vedru muzičicu, varate se. Ovdje se Matej poslužio dovitljivim eksperimentima na akustari gitari od početka do kraja služeći se mračnim vibratom, feedbackom i efektima u poliritmičkim sekvencama stvarajući post-avangardan dojam eksperimentalizacije od pjesme do pjesme, koji puta i s distorziranim amplifikacijama poput "Trdovelenje" koja je kombinacija ranih Sonic Youth i preteče shoegaza iz 80-ih Cocteau Twins, ponekih nježnih, ali mračnih staccata ("Otok", "Nekdanja balada"), ambijentalne samoće ili snažne noise-distorzije na završnici ("Preteklost") s kojom se Matej kao gitarist upriličio poput disonantno raspoloženog Hendrixa koji je ionako baš tih pravih rudarskih godina, konca 60-ih i početka 70-ih isplivao iz obilja gitarskih rock heroja postavivši sasvim nove konture, prvo prepoznatljive LSD populaciji, a onda i šarolikome rock auditoriju koji je trebao sasvim bezvezne 'hit' pjesme.

Ovo nipošto nije neki prosječan Krajncov album. Ovakvog ga redovito cjenim i uvažavam.

Naslovi: 1.Prihodnost, 2.Mesto na vodi, 3.Trdovelenje, 4.Otok, 5.Stari signal, 6.Nekdanja balada, 7.Kuntakinte, 8.Preteklost

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/10/2020