Kada je u ljeto 2018. preminuo gitarist Franc 'Frenk' Opeka, kao stanoviti in memoriam u njegovu čast pojavila se ideja o nekom, možda i simboličnom revivalu njegove memorabilije. Uz njegove davne radove sa malo znanom, ali čuvenom jazz-rock grupom Izvir koja je djelovala tokom 70-ih godina 20. stoljeća (ZKP Ljubljana je objavila dvije singlice i kultni album "Izvir" 1977.), te benda Avantura, ponovno je isplivala revalorizacija kratkotrajne i čudnovato brzopotezne skupine Agencija Rokenrol koja je u svoje dvije-tri blic faze sadržavala upravo i njegove nekadašnje suradnike, između ostalih, klavijaturistu Andreja Konjajeva iz Izvira i Avanture. Usput, jedno kratko vrijeme frontmen Izvira, 1975. je bio tada mlađahni Vlado Kreslin, a potom 1980. i u Avanturi. Kako je Agencija Rokenrol imala kratak život prvo kao duet Mateja i Franca postavši trio dolaskom bubnjara Ernesta Lutmana u ljeto 2000. stvarajući prve snimke u Činčevom studiju, tako se i širila ekipa brzopoteznom osmozom dolazeći i odlazeći iz postave. Nesvakidašnji je bio prvi susret Mateja i Franca: jednog dana u kasno proljeće 2000. na vrata Matejevog tadašnjeg stana na Žilbertovoj u Ljubljani je pozvonio nepoznati čovjek predstavivši se kao Frenk koji je u Salomancu pročitao da se traže članovi za bend. Sjedili su u Tivoliju nekih sat vremena gdje mu je Matej pričao nes(p)retnu sudbinu u Helidonu kada je prvo srdačno primljen od urednika Patrika Grebla i Vilka Ovsenika koji su smišljali da od njega stvore novog Adi Smolara jer je potonji napustio Helidon i prešao u Nika Records. A nedugo potom je i Grebl napustio Helidon umanjivši šanse za ostvarenje te ideje. Novi urednik mu je savjetovao da okupi bend, radi pjesme, sviraju neke gaže, pa će se vidjeti ima li šanse za neki ugovor. Istog dana je predao i oglas u Salomonov oglasnik. Frenk je prvo htio znati ima li ikakav materijal, a kad je shvatio da ga Matej ima poprilično, počele su vježbe u Frankovom podrumu u Tugomerjevoj s Epiphone Casino gitarom, takozvanom 'lennonovkom' na hrpe kojekakvih ideja. Uskoro su se počeli sakupljati razni glazbenici što su se javljali na oglas, bilo je tu alternativaca, predstavnika progressiva, rocka i popa, između ostalih 'braća Shisen', Pinki, te slavni Karantanc, no svi su i vrlo brzo odustajali. Kada su nakon nekoliko mjeseci imali dovoljno materijala, pristupilo se snimanjima s bubnjarem, a potom i bas gitarom, te klavijaturama. Kroz tu ekipu proletjeli su Dominik Trobentar, nekadašnji basist i frontmen Hazarda, pa Tomaž Sršen, onda Ana Korenini iz Don Mentony Banda, najmlađi od svih njih Tomaž Valenčič, bubnjar Marko Avanzo iz Dekameronov in Tajge... U tim letećim postavama snimljen je simpatično poletan album "V akciji" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30402 objavljen u lipnju 2001. za Helidon širom odškrinuvši vrata za potencijalan komercijalni uspjeh. Redali su se nastupi u 'Izštekanima' Jureta Longyke, u "Sobotnoj noči" TV Slovenija zajedno s Janezom Hostnikom (Don Mentony Band, Johnny's Band) i Tomažom Domiceljom, pa u klubu Hound Dog u sklopu priredbe "Noč na Ljubljanici", te još niz koncerata po Sloveniji koje je mahom organizirao i dogovarao Frenk, a onda opet u izmjenjenoj postavi snimili i drugi, puno kompleksniji, u nekim segmentima i progressive-rock album "Drugi udarec" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30404 2002. koji je, nažalost bio i zadnji udarac jer se sastav nedugo nakon koncerta u Orto baru raspustio iz jasno komercijalnog, odnosno egzistencijalnog razloga: Matej i Valenčič su odlučili završiti fakultete, a Helidon je bio pred bankrotom. Ujedno, od tada su se Matej i Frenk vidjeli samo dva puta, jednom 2007. kada je kasno navečer jurio iz kazališta i u jesen 2010. kada ga je došao pogledati i poslušati u Kinu Šiška s repertoarom obrada Leonarda Cohena. Povodom Frenkove smrti, Matej se prisjetio nekih činjenica i fakcija kojih u vrijeme druženja s njime i nije bio posve svijestan: jedan od suradnika mu je rekao da je Frenk u vrijeme benda Izvir smatran najboljim jugoslavenskim gitaristom s najviše ideja, uostalom on je uglazbljivao poeziju, a nije se bavio rockom kao biznisom, pa je zato još uvijek taj prvi i jedini album Izvira jedan od najtraženijih i najdragocjenijih unikata kojeg je jako teško pronaći. Također je izjavio da bi bez iskustva s Frenkom danas bio još i naivniji nego što i jeste.

Unatoč svoj privlačnosti, gipkosti i velikoj mainstream sintagmi kojeg je Agencija Rokenrol nesumljivo imala, oba albuma su prošla polusporadično i ne baš osobito zapaženo na tržištu, više kao kratkotrajan hir u kojeg nitko nije uložio konkretniju marketinšku strategiju da dopre do radio stanica ne samo u Sloveniji, već i na širem području ex-Yu regiona budući da se tih godina pokazala uspješnost savladavanja desetogodišnje pauze uzrokovane ratom i raspadom bivše velike federacije plasiranjem slovenskih izvođača, primjerice Magnifica, Nude, Vlade Kreslina, Pop Designa, Šank Rocka, Pande, Nuše Derende, Katalene, Sendi, Helene Blagne, Sausages, LeeLooJamis, Demolition Group, 2227... na hrvatsko i srpsko tržište.

Dakako, s odmakom od gotovo dvadesetak godina, nezahvalno je lamentirati analize, uzroke i razloge nečijih (ne)smotrenih poslovnih poteza u show-bizu. Kako god, Matej i ekipa su osmislili omaž ovom posthumnom kompilacijom realiziranom kao vinilna LP ploča sa 14 izabranih skladbi. Prvih 6 su s prvog albuma, a narednih 8 s drugog. Svi tekstovi i vokali djelo su Mateja, dok Franc potpisuje samo 7 komada kao kompozitor, uglavnom one s kompleksnijeg, drugog albuma. Tako se ovdje nalazi hrpa nesuđenih hitova poput country frajerisanja "Dvojni viski" kada još nitko nije znao da je Matej apsolutni antialkoholičar, još i najpotencijalnijeg mamca "Sem že pozabil" poput kombinacije Gunsa i Bon Jovija, potom surfa "Kavč", r'n'r-a "Modro nebo", "Jaz in ti", ponekog zabavnjaka ("Oktobrska"), tek u naznakama ranih Roxy Music & Ferry elemenata što su se nazirali na oba albuma ("Heker", "Napačna številka") ili obaveznih laganica "Vedel sem", "Od gaterpetla do groba"...



Iako je odabir pjesama u nazovimo 'best of' ili nekom približno sličnom maniru hipoteza što su trebali biti hitovi, sama kompilacija manje upućenom slušatelju ne donosi pravo stanje kreativnog potencijala i širokih stilskih dijapazona koji su krasili bend i autorski tandem Krajnc-Opeka na oba albuma. To jest, koliko su albumi u kurentnom vremenu bili preuranjeni jer u svjetskim okvirima još nije zavladao kompletan retro rocka, bluesa, r'n'r-a, post-punka i inih retro/new-nu/neo žanrova koji su tek dvije godine kasnije ozbiljno uzdrmali mainstream, toliko je i sama kompilacija došla prekasno, barem za Franca Opeku. Službeno je objavljena 15 listopada (oktobra), a bila je dostupna po svim Big Bang trgovinama u Sloveniji.

Franc možda tamo s nekih drugih prostranstava promatra svoj period u Agenciji Rokenrol da je sve to moglo biti ljepše i bolje odrađeno od strane biznisa, marketinga i promocije, ali teško je vjerovati da bi išta odsvirao drugačije i da ne bi ušao u suradnju s Matejom, tada vrlo mladim, entuzijazmom nabijenim fantom koji je prštio karizmom da će osvojiti svijet.

Naslovi: 1.Modro nebo, 2.Kavč, 3.Netsurfer, 4.Oktobrska, 5.Dvojni viski, 6.Vedel sem, 7.Heker, 8.Agencija Rokenrol, 9.Jaz in ti, 10.Od gaterpetla do groba, 11.Kliketi - klak, 12.Sem že pozabil, 13.Pa sem rekel, 14.Napačna številka

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/08/2022