Nije teško u aranžmansko-zvučnom aspektu obraditi glazbu Bob Dylana, pa čak niti naštrebati njegove stihove, no kad se radi o preradama i prevodima, stvar je sasvim drugačija.

Ovaj još jedan u nizu cover radova Krajnc je oživotvorio kroz jednostavniji bendovski performans bez bubnjeva s pratnjom tamburina, otprilike onako kako su nekoć Olovni Ples uobičavali snimati albume, no kad su ih izvodili uživo redovito su imali i bubnjara. No, pa ipak ne ovisi toliko dojam na snimkama kroz kompletnu 'gro' postavu sa 'šusom' na kojeg se Matej vrlo rijetko odlučuje zbog same tehničke izvedbe, već u ovome slučaju o vokalnoj interpretaciji i prevodima na slovenski jezik, a oba aspekta su položena bez greške. Uz pratnju dvije isprepletene gitare (solo i bas svira Alex Cepuš), te tamburina i usnu harmoniku s još tri povremena gosta (Lenka Krajnc, Jani Lah i Jure Matoz), stvoreno je djelo s pravim studijskim profi standardima koji odudaraju od Krajncovih, inače malte ne 'at first take' klišeja. Album u trajanju od punih 70 minuta sniman je nekoliko mjeseci od jeseni 2016. do siječnja 2017., te je jedan od rijetkih što nije objavljen za Slušaj najglasnije što se i opipljivo vidi po dizajnu vrlo raskošnog omota s ogromnom tablom dvostranog plakata na kome su otisnuti tekstovi. Iz njih izvire sva sjajna Dylanova poanta prevedena na slovenski jezik koja je uistinu prava prevoditeljska majstorija u rangu najprofiliranijeg i najfiltriranijeg lingvista. Čisto sumnjam da je netko s ovih prostora bolje i sadržajnije, te dublje, smislenije i dorečenije prevodio njegove stihove, a ustalom, kad je riječ o Krajncu, u njegovu stručnu potkovanost uopće niti malo ne treba sumnjati.



Pjesme poput "All along the watchtower" ili "Mr. tambourine man" ne treba posebno spominjati, no njihovi prevodi kao "Vzdolž stražnega stolpa" i "Gospod s tamburinom" u nekim drugim, gotovo svim prilikama nekih drugih prevoditelja zazvuče šuplje i praznjikavo, nedovoljno duboko i poetski nedostatno jasno, a isto se slobodno konstatira i za sav ostatak materijala koji je daleko slabije znan iz Dylanova opusa koji se prosječnim poznavateljima svodi na "Knockin' on heaven's door", "Lay, lady, lay", "Hurricane", "Sara", "Blowin' in the wind", "Like a rolling stone" i sličnim planetarno razvikanim pjesmama za svakodnevnu radijsku upotrebu. Međutim, ovdje od takvih popularnijih pjesama samo su "Just like a woman" iz 1966. (USA no.33) i "Not dark yet" iz 1998. (prevodi "Kakor ženska" i "Ni še mrak") što opet dovoljno govori o Krajncovoj pronicljivoj selekciji da podsjeti, a vjerojatno mnoge i frapira na činjenice da je Dylan svojevremeno stvarao poligon za mnoge kradljivce što su mu iz stihova uzimali esenciju. Kroz uglavnom sentimentalniju atmosferu pjesama "Slepi Willie McTell", "Gospodari vojn", "Ulica pozabljenih", "Niz sanj", tempo se diže tek su spomenutim "Gospod s tamburinom" i "Vzdolž stražnega stolpa", te u čak 14 minuta dugačkoj "Lilly, Rosemary in srčev fant" prenoseći prije svega autorski poetski izvornik, a ne glazbeni rakurs u kome je svih ovih 11 pjesama minimalistički fino protkano sitnim vezom dinamike i dramatike, no dakako ne onako kako ih uobičavaju daleko fleksibilniji rock, folk, country, blues, pop, metal, punk i ini cover izvođači kojima je na umu prije svega jaka fokusiranost na stilizaciju koja, pak, iskreno rečeno u takvim obradama čak i bolje zvuči od originala. Sjetite se samo Hendrixove čuvene izvedbe ili obrada The Animals, Bad Religion, Jeff Beck Group, The Black Crowes, Jeff Buckleya, The Byrds, Bryan Ferryja, Echo & The Bunnymen, Devo, Ministry, Siouxsie And The Banshees… Kako god, Krajnc ih je uvio u svoj prepoznatljivi dekor koji produkcijski i svirački znatno odudara od njegovih klasičnih kantautorskih albuma, pa stoga ga valja uzeti maksimalno ozbiljno kao jedan od njegovih trijumfa što se tiče cover ostvarenja.

Naslovi: 1.Do grla sit, 2.Ostani, kjer si, 3.Kakor ženska, 4.Gospodarji vojn, 5.Slepi Willie McTell, 6.Ulica pozabljenih, 7.Vdolž stražnega stolpa, 8.Niz sanj, 9.Gospod s tamburinom, 10.Lily, Rosemary in srčev fant, 11.Ni še mrak

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 10/03/2018