Još jedno ugodno iznenađenje nakon prethodnog albuma "Palatal" koji je odsviran na neku čudnu vrstu efekta 'prepariranog piana' bez gitare dolazi od ovog rada što je snimljen još u proljeće 2015., te se očito znatno dulje producirao i dotjeravao od uobičajenih Krajncovih kućnih sessiona.

Glazba u homogeno otpjevanoj pjesmarici puna je melodija, dakako uz nezaobilaznu vodeću akustičnu gitaru s amplificiranim dodacima, gdje-kojoj distorziji, usnoj harmonici i obilju popratnih sintetičkih medikamenata poput udaraljki, synth pasaža i samplova. Lepršavi ugođaj tog fino režiranog zvučnog sadržaja (snemalec Krešo Tomec, studio Attic, Ljubljana) nadahnut je romanom Katarine Marinčič "Po njihovih besedah" i po Krajncovom knjiški provjerenom načinu skače iz različitih vremenskih prostora i kojekakvih fikcija u čudnovate poveznice s filmom, literaturom, glazbom, stripovima... Za analizu ovog iznimno nadahnutog rada prvo bi valjalo pročitati spomenuti roman, no kako ovom prilikom po prvi put čujem za njega, ne mogu si dopustiti trivijalno nagađanje i blebetanje o onome u što uistinu nisam upućen. Ali iz višegodišnjeg poznavanja najmanje 50-ak Krajncovih albuma (ustvari svih objavljenih za Slušaj najglasnije od 2010. naovamo) mogu sa sigurnošću kazati da je ovdje sav onaj njegov šaroliki lirsko-filmski splet eruptirao u zasigurno najdotjeraniji album takve vrste.

Ne mogu kazati i ne znam što je posudio, uzeo ili na bilo koji način iskoristio od Katarine Marinčič, tj. čime je bio inspiriran jer je to kod njega vrlo teško dokučiti čak i kad su neke, daleko poznatije teme u opticaju poput prerada pjesama The Beatles ili literarnih ostvarenja koja se naslanjaju na neka druga djela. Kod Krajnca je to uvijek neka posebna poveznica, asocijacija, ustvari postmodernistički pristup prekrojavanja i mješanja mnogih tema bez obzira na njihovu naoko nespojivu vremensku distancu. Konkretno, ovdje teme u skokovima skaču s jednog vremenskog terena na drugi, pa treći i tako redom kroz kurentnu socijalnu realnost u vrijeme Divljeg zapada, indijanaca, filmskih i književnih junaka, te njihovih autora (Karl May, Old Shatterhand, Charles Heston...), pa se vraćaju u paradoksne situacije jadnog stanja današnje književnosti i knjižničarstva ('oddelek za izposojo ne pozna milost/ vsi njihovi uslužbenici spijo na tleh'), nižu različite poetske dramaturgije i kolažno predočavaju 'ono nešto' čemu je teško dokučiti srž ako slušatelj poput mene nije upućen u dotičan roman.

Naravno, ovih 10 vrlo dobro snimljenih i ispeglanih komada su Krajncovi kompletni autorski radovi s jezgrovitom i znatno bogatijom glazbenom građom pokazujući da kod njega sve ide prema neprestanom usavršavanju s obzirom da talenta ima više nego kockara u Las Vegasu ili publike na Festivalu Lent. 'Biti heroj je nerodna reč/ Manitu zahteva svoje' ("Konec je, Old Shatterhand"), tj. zna se da Matej umije nabiti poeziju i odlično baca vokale. Naš človek je.

Naslovi: 1.Po njihovih besedah, 2.Balada o konjih, 3.Ne sedi preblizu ognja, Karl May!, 4.Nikar cigarete!, 5.Otrok in tkalec, 6.Paznik, 7.Pisatelj Pavel, 8.Brat po krvi (Charliejev blues), 9.Konec je, Old Shatterhand!, 10.Po njihovih besedah

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/03/2016