Prije ovog albuma, u kratkom predahu, 21. siječnja 2021. Matej je snimio, a tri dana kasnije i objavio psihodeličan singl "Dan, ko se je dvojnik Matej Krajnca naučil šteti do C#" http://matejkrajnc.bandcamp.com/track/dan-ko-se-je-dvojnik-mateja-krajnca-nau-il-teti-do-c-single u kome je pokazao dovitljivu manipulaciju sampliranim efektima. Međutim, na ovome albumu, objavljenom istog dana (24.I 2021.) zarolao je tvrđi distorzirani zvuk sve više ulazeći u psihodelično-prostorne efekte. "Saj se menda razumemo, Petrič" otvara komiku o ispijanju gaziranih sokova, žderanju piškota, a nisu bili Koestlinovi, nego Krašovi, eh, sad trebalo bi znati koji Petrič... Ne da se. Lagana zvečavo-ambijentalna samoironija "Krajnc počiva" revalorizira knjiško-glazbenu posesivnost: 'v roki ima Vesića in Dostojevskega/ ...walkman ima, ob njegvem boku zvesti doberman Alka Vuica', a onda iznebuha izvali najkraću pjesmu u karijeri - "Mini pesem" od samo 16 šašavo otpjevanih sekundi! Još šašavija je skoro 6 minuta dugačka "Tilizaven, tilizavan" o starim idolima iz 80-ih: Novim Fosilima koji nisu svoje mjesto dobili na "Paket aranžmanu" i Seid Memiću - Vajti koji je, krao baterije Varta nastavljajući duhovitu zajebanciju na račun Tine i Marine, jedne od vrlo blesavih pjesama Danijela nakon onog ogromnog hita "Džuli" u kraćoj, gotovo lo-fi/core stvarčini "Ko ljubi, taj i baca" nizajući otkačene oslarije 'Krajnc nima občutka dolžnosti/ Krajnc v službi vlaga paprike.../ renčim, če mi pride med zobe emajl s starih skodelic in krožnikov'.



Lucidna zafrkancija kulminaciju doživljava u "Zakaj že spet intermezzo" gdje opleo Figaro, njegovu periku i psihopatu Mozarta, no za hrabre, valja zagrebati ispod površine hardcore lirike sa sočnim izrazima, ha-ha-ha!!! Blueserski punk "Posnetek" od samo minute i pol glorificira autorovu abnormalnu popularnost: spava s kasetama, fotografi mu svaki dan škljocaju aparatima i htjeli bi snimiti razvrat u spavaćoj sobi, poručujući im 'potrudite se, jebem vam teleobjektiv/ naredite vsaj dober posnetek, kurci!.../ ne bom se niti oblekel, nobenega smisla nima'. Zadnja "Kako je kantavtor zbral vse sličice Životinjskog carstva" u rasplinutim staccatima prikazuje kurentno stanje s laganim obzorom na djetinjstvo dok je skupljao sličice lijepivši ih u album, a da gotovo nije imao duplikate. A, da, to je bila sreća svakog klinca, dobiti sličicu u onoj tankoj pločici čokoladice koja se smazala još brže nego kinder jajce. Sve je to impresivno nadahnuće - 'Zdena bi rad izdajal cedeeke, Horvi bi rad pisal kritike, Krajnc pa stoji nag na Povšetovi, precviknili so mu cevčice'. Povšetova je ulica u Ljubljani pored parka Kodeljevo gdje sam 1995. gledao jedan od najboljih koncerata u životu - Fugazi, a svim Ljubljančanima je najpoznatija po ležečem Zavodu za prestajanje kazni zapora (zatvora).

Uh, dobro je pošandrcao pozitivistički s obilatim humorom na ovome vrlo kratkom albumu od svega 20 minuta pokazavši najkraći mogući presjek visokog jet-seta i elite koja nimalo ne mari za Voltairea i njegovu mirnu revoluciju ignoriranja Versajske palače, njihovih jakobinaca i vladavine koja nikome osim vladarima ništa dobra donijela nije. Ovim kratkim komedijama ponovno je ocrtao nesagledive socijalne i društvene razlike što su sve očitije, ali nikako nije zlobnik u tome. Zafrkava se pametno i sve ih prca u tančine, odmjereno, umjetnički filozofski, vrlo hrabro, te sa sve manje 'dlake na jeziku' prgavo im upućivajući i obilje psovki pretvarajući se u punkera-anarhista. Nešto vrlo slično furao je Henry Rollins u vrijeme Black Flag, ovo nije daleko po ideologiji, sprdačini i totalnoj zajebanciji...

Naslovi: 1.Saj se menda razumemo, Petrič, 2.Krajnc počiva, 3.Mini pesem, 4.Tilizaven, tilizavan, 5.Ko ljubi, taj i baca, 6.Zakaj že spet intermezzo, 7.Posnetek, 8.Kako je kantavtor zbral vse sličice Životinjskog carstva

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/01/2021