Prije oho-ho godina Alex Cepuš je popizdel in ponorel na me kaj sam pohvalio Matejev rad. 'Koga ti hvališ, kaj on meni bude sviral "Lenka se šeta"?'. Ma sve OK. Mateju se znalo ranije spočitavati da je smotani štreber, knjiški moljac, previše rezerviran, bez imalo revolta, bunta i prkosa kao sasvim prosječan fant iz dežele s akustaro in orglice (usna harmonika) što naklapa o emocijama tek se sporadično zaputivši u odriješitiju stranu protestnog izričaja na tragovima svojih uzora Dylana, Casha i Cohena. Ali kroz daljnji tijek karijere je dokazao na dobrih 50-60-70 albuma da itekako umije pokazati 'srednji prst' svemu i svačemu na inteligentan način. Ovdje se uhvatio za jednu od najvećih enigmi književnosti - William Shakespeara o kome se praktički ništa ne zna sa sigurnošću jer za vrijeme života nije uspio objaviti niti jedno tiskano djelo. Rođen je 1564., a umro 1616.; prva knjiga mu je objavljena tek 1623. i od tada počinje da se odmotava klupko njegovog genija. Matej kao dokazano provjereni literarni stručnjak ovom prilikom se uhvatio njegovih soneta nastalih cirka negdje između 1591. i 1604. (po nekima između 1593. i 1609.), a kako se ne bi uhvatio predugačke kobasice od 154 pjevanja, poslužio se s prvih 8. Tu je naime riječ o sakrivenom Shakespearovom homoseksualizmu posvećenom lijepom bezimenom mladiću kojeg se potiče da si nađe ljubavnicu i s njome dobije djecu. Dakako, Matej se poslužio samo fikcijom originala kojeg je adaptirao u svome stilu - nije zakoračio u LSGB temu već u klasičnu hetero relaciju podarivši tih prvih 8 soneta (poetski format od 14 stihova) i naslove koji evidentno izbijaju iz radnje. Sada bi ih trebao analizirati što je točno to Matej stavio u inverzije, čime se jeste, a čime nije poslužio, koji su mu motivi izmjenjeni i tako svašta u detalje, no ako imamo na umu da je vješti prepredenjak koji je već radio slične zahvate s poezijom The Beatles, mnoštvo toga je izokrenuo stvorivši sasvim nove karakteristike uronjene u suvremeni svijet. Tako on ovdje vrši usporedbe s nekoliko relativno rečeno 'modernijih' likova i legendi oko šala Isidore Duncan koja je skončala život nesretnim zapletajem dugačkog šala što se omotao oko kotača jureće limuzine, zatim spominje se Laura Palmer, Lara Croft, Joachim Murietto, Placido Domingo, Jurij Rejo, 64 GB 'žametnih očiju Rose Gold', Blind Pew, a u završnoj "Žalost" umjesto 'glazbo zvonka, zašto glazbu slušaš žalno?' proturiječi 'žalost nikoli ne pokuri vseh kalorij' (žalost nikada ne izgori sve kalorije)...



Ima ovdje od 112 stihova cijelo brdo Matejevih poetskih bravura i dovitljivo sročenih inačica koje čine sasvim novi opus što ga s pravom potpisuje autorskim djelom, naravno nastalim po Shakespearovim motivima. Sam prijevod "Jedro grešnega prahu" uzet je od 146. soneta po prijevodu Janeza Menarta 'o duša, jezgro grešne prašine' gdje se govori o nepoznatoj ženi crne kose, odnosno kompletan album je osim ljubavnih opservacija povezan i s intimističkim raspoloženjem, različitim promišljanjima, pa i zgodnim ubodima poput upravo aktualnog sveca Svetog Nikole - 'kaj pa vem, kdo bo decembra prvi potrkal na vrata; sveti Miklavž ali Nikolas?!' ("Zakaj - sonet IV").

Glazbeni parametri su u jako dobro znanim opsezima akustične gitare s tek ponešto amplificiranog zvuka i usne harmonike dajući prednost staccato molovima spram vedrijih legata (rock riffovi prljavih distorzija "Ogledalo - sonet III", vesela himnična "Trenutki - sonet V" i minimalistična "Žalost") tako da naizgled pred nama imamo još jedan klasičan kantautorski album. Ha, no ipak se to tako ne može reći. Ovo je prije svega dokazana poetska majstorija, koliko mi se čini rariteta u popularnoj glazbi jer me sjećanje baš i ne služi da je netko u tom fahu prišao obradi Shakespearea. Matej se i ovom prilikom pokazao kao veliki genije, snalažljivi inovator koji s onim revoltom s početka ove recenzije pokazuje već po zaista nebrojeni put da je dokazani velemajstor raskošnog talenta što iz albuma u album pokazuje sve veće kreativnosti iznenađujući možda i sebe samoga.

Naslovi: 1. Jedro grešnega prahu, 2.Lepotice (sonet I), 3.Desetletja (sonet II), 4.Ogledalo (sonet III), 5.Zakaj (sonet IV), 6.Trenutki (sonet V), 7.Zima (sonet VI), 8.Luč (sonet VII), 9.Žalost (sonet VIII)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 07/12/2016