S idiličnim lokalnim pejzažom Celja pored rijeke Savinje, ovaj rad je jedan od najpotencijalnijih izdanja u samoj pripremi i paralelnim indukcijama. Digitalno je realiziran na čak tri platforme MK Records, Kvakas i bandcamp stranicama, a kao fizički cd za Slušaj najglasnije. Zajedno s njime je realizirana i istoimena zbirka poezije za samozaložbu Čeljust, ali po starom dobrom običaju, niti jedna od ovih 8 uglazbljenih balada se ne nalazi u njoj.
Fokusiran na zavičajnu ostavštinu, Matej se u uvodnoj, vrlo snenoj i mračnoj temi "Rimljan" s razlivenim disonantama vraća u duboku prošlost kada još na ovim prostorima nije bilo ni Karantanaca, a ni Slavena zboreći poput pristranog, ali i jezivog duha aveti. "Splavarjeva balada" je epska s također makabričnim šlihom; rijeka Savinja koliko god umije biti plitka za sušnih perioda, isto tako ima i katastrofične intervale koji su često znali poplaviti Celje elementarnom nepogodom. Splav je u tim periodima bio spas 'v večni obleki brona, negibna in mrtva voda' nastavljajući se u temu "Reka" s nešto vedrije perspektive pejzažno prikazavši i 'par rac v grmovju počiva'. Možda danas više nema raca u njoj, ali idila je idila. Nećete vjerovati, zna ih se i usred Zagreba pronaći po malim potocima što izviru na Medvednici. U ovoj pjesmi je uz mirno prebiranje atmosferičnih staccata iskorišten i elektronski drone dekor dajući dojam protočnosti.
Ništa još nakon prve tri skladbe ne ide u vedrijem smjeru: "Grof" je darkerska seansa ko' stvorena za Peter Murphyja. Grof čeka da mu odrube glavu. Ajde, "Grad" je impresija na poznati dvorac uspavanih glava do kojeg se stiže uskom stazicom pri čemu se obavezno zablati obuća, a "Kolodvor" je još jedna idilična slika, vrlo lijepo urađena. Ako ste bili poput mene u ovome gradu i čekali vlak na željezničkoj stanici, panoramu koja se pruža teško je zaboraviti: iza leđa je kompletno naselje, a podno kolosijeka su nanizani vrtovi, kućice, planina i guste bjelogorične šume. Matej se konfigurirao u vjetroviti jesenski ambijent s golubima pored kioska na kome se prodaju pečeni krumpirići u čekanju one starinske kompozicije vagona s drvenim sjedalima. Fabula ostaje na peronu kroz sentimentalku "Oče" i okončava s temom "Vlak" nestavši iza Pečovnika uz snimljeni glas s magnetofonske trake.
O ambicioznom pristupu dovoljno govori i činjenica da je kompletan materijal snimljen u ljubljanskom B4 studiju s iznimno mirnim, skuliranim i dostojanstvenim autorskim performansom u kome se točno osjeti zavičajna vibracija nostalgije i melankolije kućnog ognjišta s kojeg je Matej mnogo puta odlazio. Intimističke impresije skladno je uokvirio i otpjevao nimalo ne potenciravši svoju uobičajenu sarkastičnost, a po tome se ovaj album izdvaja od gomile drugih. Komotno spada u sam vrh od onih desetak-petnaestak gdje je pokazao maksimalnu strogost koju ništa ne može pokolebati.