Da vam se ovaj album zavrti na vašem audio uređaju bez ikakvih poimanja o autoru, postoji više opcija vaše reakcije. Oni pravi diskofili odmah bi uočili i skočili: 'pa kaj je to neki neobjavljeni rad Throbbing Gristle?'. Oni, potentniji rockeri otprve bi rekli, tja, to je "Metal Machine Music" Lou Reeda. Indie/ post-rock alternativci bi, pak, tvrdili, 'to je Neck, a možda novi Mogwai koji već dosta dugo nije objavio nešt' osobito'. A možda bi se tu dodalo i Sigur Ros. I Can i Faust i Neu! i Tangerine Dream, oni bolji poznavatelji bi dodali i Coil, i rani Kraftwerk i electro-acoustic eksperimente u rocku, netko možda i Stonese kad su vibrirali sa psihodelijom, možda i Pink Floyd i nafurane Radiohead u 21. stoljeću i Tom Yorkova psycho šalabajzanja. Elektronski dark-wave freakovi bi rekli da je ovo Lustmord. Post-punkeri 'ovo je Public Image Ltd. s neobjavljenim snimcima "Metal Box". Trip-hoperi uvjereni da je ovo Massive Attack iz perioda "100th Windows", neki zdrogirani David Sylvian na gljivama, niški Third I, Marko Dabetić - Tearpalm... Svi bi manje-više bili u pravu glede stila, ali nitko ne bi rekao, više od 59% sam siguran, a to može biti i 100% da je ovo nenadjebivi Matej Krajnc. Ostavio je svoju klasičnu formu i uputio se u istraživanje zvuka. Čak 50 minuta electro-experimental drone/ post-industrial/ noise/ ambient stila ukalupljenog u jednu kompoziciju je, blago rečeno, prekrasna moderna minimalistička simfonija kakve su nekoć radili Throbbing Gristle u daleko skučenijim 'pop' oblicima koji nikad za života Genesisa i Sleazyja nisu postali popularni. Moja pretpostavka jest da kad bi barem pokojni Sleazy čuo ovo što je Matej napravio, odmah poželio napraviti neku kolaboraciju. Peter Christopherson 'Sleazy' je umro u snu 24. XI 2010., a gleč hudiča - Matej je ovaj album realizirao tjedan dana prije njegove obljetnice smrti - 17.XI 2020. I sad neka netko kaže loše o Mateju da je bezveznjak i piflerski tukac.

Ovakav album s ovakvim psihodeličnim dekorom koji ide punh 50 minuta održavajući energiju, dramatizaciju duhovno-psihičkih mantri, čuju se i kuckanja pisaće mašine u cirka 37. minuti, doduše, sve je ovo minimalistički korespondirano kao da je Matej izmislio drone/ electro/ ambient/ post-rock/ experimental sa scenogafijom najljućeg horrora, a možda uopće nije htio da tako zvuči, možda je htio nešto drugačije, ne bih znao pravovjerno odgnonetnuti što, ali je vraški dobro balansirano s nevjerojatnim backgroundom Andrej Pleterskog na vokalu provučenog kroz neke dub efekte dajući sematički smisao ovome vrlo opsežnom radu što, interesantno, okončava u fade-out klimaksu. Znam da bi više od 59% čitatelja Terapije bilo zadovoljno s negativnom ocjenom ovog albuma, ali braćo i sestre, ponekad se živi baš za ovakve albume koji se naprave vrlo rijetko. Pogotovo od Mateja koji nikad nije prije ovog albuma čak nioti insinuirao na Einsturzende Neubauten, a sad ih je u šusu nadmašio ko' keks.

Ovo 'sjeda' kao povratnički Throbbing Gristle i sasvim je drugačiji od Krajncovog klasicizma. Remek-djelo bez ijedne otpjevane riječi.

Naslovi: 1.Pallucio

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 16/12/2020