Sa salvama čestitki za 250. album u karijeri malo će te morati pričekati i biti strpljivi da dođete na red. Matej je zatrpan e-mailovima, telefonskim pozivima i stalnim ometanjem, pa je zato njegova marketinška služba otvorila posebne telefonske linije na kojima možete ostaviti snimljene poruke, čestitke i pozdrave. Linije su dostupne u naredna 2 dana, a zbog prevelike pretrpanosti, svatko ih mora pronaći u začkoljičastoj igrici koju je za ovu priliku kreirala Agatha Christie. Nalazi se na njegovom official websiteu zajedno s posebnim e-mailom na koji se također usmjeravaju pozdravi kako mu zvanična adresa ne bi bila pretrpana jer njegovi agenti i press službe moraju vršiti svakodnevnu komunikaciju s ostatkom svijeta.
Ovaj album se jako dugo pripremao. Mjesecima. Zato je i sniman u ljubljanskom studiju B4, a ne u Dojebani Čeljusti. Troškovi su bili enormno visoki, nije se štedjelo. Angažirani su najbolji snimatelji, producenti, postprodukcija je rađena u svemirskom brodu, a mastering na Mjesecu odakle je odaslan kompletan master na tiskanje kod Zdene Franjića koji je imao pune ruke posla jer je prvi tiraž rasprodan u predprodaji. Navodno da nije mogao naštancati toliko cd-ova, pa su u pomoć priskočile revne službe Krajnc Servisa rasporedivši tiskanje cd-a na nekoliko lokacija širom planeta Zemlje tako da postoji mnogo različitih dizajna tiska. Na arapskom, kineskom, korejskom, japanskom, esperantu, na ćirilici, dakako na latinici u slovenskoj, engleskoj, hrvatskoj, srpskoj, koruškoj, gorenjskoj, štajerskoj, velenjskoj, celjskoj verziji, potom specijalno izdanje na aramejskom, pa pisano hijeroglifima, klinastim pismom, za gluhe je posebno izdanje koje se može slušati samo na slušni aparat, za slijepe je tisak omota odštampan Brailleevim pismom... Ima mnogo verzija za svakoga jer je svaki primjerak zaštićen od kopiranja.
Dakako, zbog postprodukcije iz svemirskog broda i masteringa na Mjesecu, album ima kozmički duh vesolja i veselja punog razdraganosti, ozbiljnosti, angažiranosti, protesta, revolta, dramaturgije poetsko-proznih detalja i nakrcan je sa svim atributima koji Mateja prate na prethodnih 249 albuma. A u želji da kompletan dojam ostane na čistom kantautorskom pristupu, namjerno su izostavljeni efekti, orkestracije, prateći vokalni zborovi i gosti, te se Matej oboružao samo s gitarom uz tek blagi prizvuk echa i još blaže distorzije, a kompozicije tekstualno i tematski skakutaju možganskim vesoljem veselo i prpošno kako bi svatko mogao doživjeti radost koju si izabere, a naravno i onu kakva se očekuje počevši od uvodnog prikaza tropskog čovjeka što sjedi u polarnoj sobi i pita se 'pa je res že konec leta, Freddy?/ pa je res, Freddy Quinn?/ pa je res že konec leta, Todd Rundgren?/ pa je res Huckleberry Finn?' u temi "Skokiaan". Sve vrišti u skokovima, fanfestu pomahnitalih obožavatelja, prepuno je glamura, šljokica i svjetlucavih konfetića. Za ovu priliku su osmišljene i obrade s prevodima na slovenski - "Badnje veče/ Sveti večer" Đorđe Balaševića u finom staccatu, "Nemoj da ideš mojom ulicom/ Bolje, da mi ne prideš pred oči" Bore Đorđevića, poznata groznica "Fever/ Had" Davenporta i Cooleya u gothic maniru za darkere koji su velika i vjerna Matejeva publika, te još jedna, završna, sasvim opravdana "Odlazi cirkus/ Cirkus odhaja" ponovno prisutnog Balaševića, ali iz zadnje faze rada s Ranim Mrazom iz 1980.
Autorski dio albuma je miš-maš prožet svime i svačime od vedre zafrkancije "Verterigo, pam pam pam" u kojoj je jasna poruka da ne smiješ cijepati karte i da se lišće mora ljubiti, zatim "Nič spanja" odlazi u očekivanu depresivniju situaciju zbog balansiranja percepcijskih skokova 'še nisi slišal za tuširanje z bencinom, za stare čase, days of yore?', onda se malo poigrava s minimalističkim poetskim zahvatima da udovolji žeđ ljubiteljima avangarde u "Konkretna globina", a naravno, tu je i samoironija sa sofisticiranim preobrazbama koje se odnose na licemjere i zavidnike što se izjedaju od muke zbog Matejeve abnormalne popularnosti "Samo Matej ima pošto, jaz pa nič" - 'samo Matej ima pošto, jaz pa nič/ odrezat mu bo treba jajca, priljubljen je, preklet hudič.../ na Mateja imam piko, odkar ga poznam/ zoprn je, smrdljiv in osladen v društvu dam/ čakam voščilnice, evre in dolarje/ dobim pa samo kup dreka in reklam'. I onda još malo slavljeničke atmosfere u "A ne bi napovedal Damirja" gdje se kazaljke vrte u smjeru januarskih eskapada, ubojice se gomilaju i zovu samo iz telefonskih govornica, kupuju kapute na sniženju i morati će se snaći bez Jamesa Cagneya, tog opakog momka od kojeg se nekoć mnogo strahovalo. Uz čašu najskupljeg šampanjca Mateju savjest šapće da bi na ovakvoj fešti trebao i nekog dobrog zabavljača s drskim stavovima, da, Damira. E, sad kojeg, to zna on, a i to je dobra intriga spletena Agatha Christie metodom poput vraški zapetljane "Mišolovke" (The Mousetrap).
Zbog svega navedenog, ovitak albuma je namjerno hipsterski dizajniran s najvažnijom alatkom današnjice koja omogućuje sve zamisli pretvarajući ih u stvarnost uključujući i potres. U 4.35 minuta, ujutro na Staru godinu, 31. prosinca 2020. je zdrmao ponovno u Zagrebu, taman kada sam pisao ovu recenziju dokazujući strastvenu histeriju fanova koji su već satima opsjedali Matejov website prouzročivši internetsku pretrpanost i zakrčenost telefonskih linija. A lukavac je taj mobitel ostavio u svemirskom brodu čiji se dolazak očekuje u narednom periodu i biti će prizemljen na prostranstva pučine slovenskog primorja. Zato nije bezveze napravio pjesmu "Vsi gremo čez zimo v Poreč" na albumu "Ha ha ha ha ha ha" objavljenom u petak, 22. prosinca (decembra) da pripremi fanove za svečani doček, kako Nove godine, tako i letjelice s producentnom postavom. Urnebes koji slijedi neprocjenjiv je za globalnu kulturu, a ovaj album striktno komercijalnog usmjerenja već je u samoj predprodaji nadmašio sva očekivanja.
Veselite se!
Naslovi: 1.Skokiaan, 2.Sveti večer (Đ. Balašević), 3.Verterigo, pam pam pam, 4.Nič spanja, 5.Konkretna globina, 6.Bolje, da mi ne prideš pred oči (B. Đorđević), 7.Samo Matej ima pošto, jaz pa nič, 8.Had (Fever: Davenport - Cooley), 9.A ne bi napovedal Damirja, 10.Cirkus odhaja (Đ. Balašević)